Visibaba, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zvana i deklica, jedan je od prvih cvjetova u godini: cvjeta od januara do aprila[1], a na Balkanu je najviše nalaza iz februara.[2] Iz male lukovice rastu dva uska sivozelena lista i jedan bijeli cvijet koji visi na tankoj dršci. Cvijet ima tri velika vanjska i tri mala unutrašnja listića, a unutrašnji imaju zelenu oznaku na vrhu.[3,4] Ime roda znači mliječni cvijet, od grčkog gala (mlijeko) i anthos (cvijet).[5] Raste u listopadnim šumama i uz sjenovite potoke[4], a samonikla je u svim zemljama Balkana.[6]
CITES Dodatak II[12], EU Direktiva o staništima, Aneks V[13]
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
01
Kako izgleda visibaba
Visibaba nema lisnatu stabljiku. Iz lukovice izbijaju dva lista i jedna bezlisna stabljika sa jednim cvijetom koji visi.[3,5] Po zelenoj oznaci samo na vrhu unutrašnjih listića i po listovima koji su u pupoljku ravni razlikuje se od velike visibabe.[3]
Cvijet
Cvijet je pojedinačan, bijel i visi.[3] Ima šest slobodnih listića perigona: tri vanjska čisto bijela i tri unutrašnja, otprilike upola kraća, urezana na vrhu i sa zelenom oznakom.[14,3] Na vrhu stabljike je ovojni listić (spata), nastao od dva srasla listića, otprilike dug kao drška cvijeta.[3,4]
vanjski listići 12 do 35 mmunutrašnji 6 do 11 mmspata 22 do 30 mm
Listovi
Listova je dva, uski su, trakasti i sivozeleni (glaukni). U pupoljku leže ravno jedan uz drugi, bez savijenih ivica, a dno im obavija cjevasti opnasti rukavac.[3,4] Zeleni su od ranog proljeća do ranog ljeta, pa se osuše.[8]
za vrijeme cvjetanja 5 do 13 cmširina 2,5 do 7 mmkasnije do 25 cm
Lukovica
Lukovica je skoro okrugla, sa opnastim smeđim ovojnicama.[15] U njoj su skrob i fruktani, rezerve od kojih biljka gradi list i cvijet. Lukovica počinje ponovo da se puni već u februaru i martu.[16] Pupoljci za iduću godinu prezimljavaju pod zemljom, u lukovici, pa se biljka vodi kao geofit.[9,8]
prečnik 10 do 20 mmvišegodišnja
Plod i sjeme
Plod je mesnata čahura sa tri pregrade, elipsoidna do skoro okrugla.[3,14] U svakoj pregradi je desetak sjemenki[15], tamnosmeđih, sa mesnatim privjeskom.[5] Zrela čahura završi na zemlji, obično ispod listova.[17]
čahura oko 14 do 15 mmoko 10 sjemenki u pregradisjemenka oko 4 mm
02
Fotografije iz prirode
Fotografije sa Balkana i iz ostatka Evrope. Za svaku je naveden autor i licenca.
Busen na kamenitom šumskom tlu, Hrvatska, mart · Fan of Zhirkov, CC BY-SA 3.0Otvoren cvijet, Grmada (Slovenija), februar · Benjamin Zwittnig, CC BY 2.5 siUnutrašnji listići sa zelenom oznakom (mjerna traka 10 mm) · Stefan.lefnaer, CC BY-SA 4.0U šumi kod Slavonskog Broda (Hrvatska), februar · Frka, CC BY-SA 3.0Novi Sad (Srbija), februar · Zennora Brna, CC BY-SA 4.0Busen u šumi, Slovenija, februar · Janez Novak, Ljubljana, Slovenija, CC BY 3.0Unutrašnja strana unutrašnjih listića i prašnici · Stefan.lefnaer, CC BY-SA 4.0Kroz snijeg, Italija · User:Nino barbieri, CC BY 2.5Slavnik (Slovenija), mart · Benjamin Zwittnig, CC BY 2.5 siMedonosna pčela na cvijetu · EdytaT, Public domainLukovica cijela i u presjeku · Kuebi = Armin Kübelbeck, CC BY-SA 3.0Zelena čahura poslije cvjetanja · Kuebi = Armin Kübelbeck, CC BY-SA 3.0
Klik na fotografiju otvara je u punoj veličini sa potpisom autora i licencom. Sve fotografije su pod licencama koje dozvoljavaju i komercijalnu upotrebu.
03
Cvijet koji se otvara na toplom
Cvijet visibabe visi, a tri vanjska listića se rašire kad ga ogriju sunce i toplina, pa se vide unutrašnji listići sa zelenom oznakom. Kad sunce zađe, cvijet se ponovo zatvori.[17]
zatvorenotvoren
Zatvoren cvijet (hladno i oblačno)
Vanjski listići vise skupljeni oko zvonca od unutrašnjih listića. Cvijet se zatvara kad nestane sunca.[17] Cvijet gleda nadolje, a u ogledu su bumbari sa takvih cvjetova skupljali više polena nego sa cvjetova okrenutih nagore.[18]
Otvoren cvijet (sunce i toplina)
Na svjetlu i toplini vanjski listići se široko rašire i otkriju zelenu oznaku na unutrašnjim listićima.[17] U ogledu su bumbari radije prilazili cvjetovima sa netaknutom oznakom nego onima kojima je oznaka prekrivena.[21]
Cvijet živi oko 30 dana. Prašnici i tučak sazrijevaju u isto vrijeme, kad cvijet luči i nektar.[19] Biljka se može djelimično sama oploditi, ali se uglavnom oprašuje polenom drugih biljaka.[19,18]
Visibaba cvjeta kad je napolju još hladno i insekata je malo.[18] Zato joj pomaže što cvijet traje dugo, što se otvara u toplim satima i što cvijet okrenut nadolje insektima lakše daje polen.[19,17,18]
Ko je oprašuje
Uglavnom medonosne pčele i bumbari, kojih ima malo u hladne proljetne dane.[18] Za insekte je jedan od prvih izvora nektara i polena, od februara do aprila.[19]
Ko raznosi sjeme
Mravi, koje privlači mesnati privjesak na sjemenci (elaiozom).[8,9] Sjeme pada iz čahure nezrelo i vlažno, a klica dorasta tek poslije, u vlažnom tlu.[22]
04
Kada cvjeta visibaba
Visibaba cvjeta od januara do aprila[1], najviše u februaru i martu.[8] Na toplom primorju Slovenije prvi cvjetovi se javljaju već u drugoj polovini decembra, a na većim visinama cvjeta i u maju.[23]
Cvjetanje
Listovi
Plod i sjeme
Sjetva svježeg sjemena
Dijeljenje i presađivanje
Svjetlija nijansa = moguće, ali rjeđe (rano ili kasno u sezoni, zavisno od visine i izloženosti). Klik na mjesec filtrira i kartu ispod.
Nalazi na Balkanu po mjesecu (GBIF, n = 1524)
JFMAMJJASOND
Broj nalaza pokazuje i kad ljudi najčešće fotografišu biljku, a to je vrijeme cvjetanja. Zato je ovo dobar pokazatelj cvjetanja na Balkanu, ali ne i tačan kalendar.
05
Rasprostranjenost na Balkanu
Svaka tačka je zabilježen nalaz iz GBIF-a, globalne baze podataka o biodiverzitetu. Pomjeri klizač ili klikni mjesec u kalendaru iznad i karta će pokazati samo nalaze iz tog mjeseca.[2]
Nalazi po zemlji
Ukupno 1529 georeferenciranih zapisa. Klik na zemlju zumira kartu.
Hrvatska1047
Slovenija276
Srbija85
Bosna i Hercegovina47
Grčka39
Bugarska18
Crna Gora10
Albanija3
Kosovo3
Sjeverna Makedonija1
Prirodni areal
Samonikla je od Pirineja i Francuske preko srednje Evrope do Poljske, Ukrajine i Bjelorusije, i na jug do Italije, Sicilije i Balkana.[6] Za Balkan Kew baza navodi Albaniju, Bugarsku, Grčku, evropsku Tursku i takozvani sjeverozapadni Balkan, odnosno zemlje bivše Jugoslavije.[6] U Grčkoj raste samo na sjeveru, a Sveta Gora je najjužnija tačka njenog areala.[25] Toliko je gajena da je odomaćena u Britaniji, Irskoj, Skandinaviji i Sjevernoj Americi, pa je sjeverna granica prirodnog areala nesigurna.[6,4]
Šta karta pokazuje (i šta ne)
Najviše nalaza ima u Hrvatskoj i Sloveniji, jer se tamo najviše bilježi i fotografiše, a ne zato što biljke ima više. Malo tačaka u Bosni i Hercegovini, Srbiji ili Crnoj Gori znači da je slabo zabilježena, a ne da je rijetka. Tačke na koje se može kliknuti su samo zapisi pod otvorenim licencama (CC0 i CC BY), a sloj sa svim nalazima iscrtava sam GBIF.
06
Gdje raste visibaba
Visibaba raste u listopadnim šumama i uz sjenovite potoke.[4] U brdskom i planinskom pojasu naseljava mješovite listopadne šume, poplavne šume, šikare i livade, i obično raste u gustim skupinama.[11]
U Hrvatskoj je vezana za šume običnog graba i šume cera i crnog jasena.[8] Grčka Crvena knjiga navodi da raste u listopadnim šumama bukve, hrasta i graba, od 100 do 1.400 m nadmorske visine.[25] U Bosni i Hercegovini zabilježena je, između ostalog, na Kozari, Vlašiću, Vranici, Trebeviću i oko Mostara i Trebinja.[26]
Na Balkanu samo 56 GBIF nalaza ima upisanu visinu, i većina je ispod 400 m.[2] Zato visinu bolje opisuju flore: u Španiji raste od 50 do 2.000 m.[15]
Voli vlažna, hranljiva, ilovasta tla koja propuštaju vodu.[11] Reakcija tla je neutralna do bazna, pH 5,5 do 8,5.[14]
Ellenbergove vrijednosti pokazuju na skali od 1 do 9 gdje biljka raste u prirodi. Češka baza flore daje skoro iste brojke (svjetlo 5, toplota 6, vlaga 6, reakcija 7, azot 7).[9] Trake iznad su opisni prikaz istih podataka.
Nadmorska visina nalaza na Balkanu (GBIF, 56 zapisa sa visinom)
0-200 m17
200-400 m15
400-600 m6
600-800 m10
800-1000 m4
1000-1200 m2
1200-1400 m1
1400-1600 m0
1600-2000 m1
07
Sadnja i uzgoj visibabe
Lako se gaji u bašti i vremenom se sama širi u busenje.[24] Lukovice kupujte samo iz rasadnika: međunarodna trgovina lukovicama je pod kontrolom CITES-a, a u Srbiji je visibaba zaštićena divlja vrsta.[12,27]
Položaj
Polusjena, na bilo kojoj strani svijeta, zaklonjeno ili otvoreno mjesto.[10] RHS je preporučuje i za sadnju ispod ruža i grmlja, za kamenjar i za cvjetnu livadu.[10]
Zemljište
Humusno, vlažno, ali propusno tlo koje se ljeti ne isušuje. Pri sadnji umiješajte lisnicu ili kompost.[24] Podnosi krečna, glinovita, ilovasta i pjeskovita tla, kisela, neutralna i bazna.[10]
Sadnja
Visibabe je najbolje saditi u kasno proljeće, kao tek izvađene biljke, dok listovi venu. Drugo najbolje je saditi ih „u zelenom“, odmah poslije cvjetanja, dok su listovi još zeleni. Suve lukovice se lako isuše, pa ih posadite čim ih kupite.[24]
Dijeljenje
Busen izvadite i podijelite kad listovi počnu da žute, sa što manje uznemiravanja. Pojedinačne lukovice sadite na istu dubinu na kojoj su bile.[24]
Sjetva
Sjeme saberite i posijte čim sazrije[24], ali biljke iz sjemena ne moraju da liče na roditelje.[10] Klija sporo i neujednačeno.[22] Iskusni uzgajivači množe lukovice i rezanjem na dvostruke ljuske (twin scaling).[24]
Njega
Orezivanje nije potrebno: ostavite listove da se sami osuše.[24] Otporna je na mraz do oko -15 °C (RHS H5).[10]
Štetočine i problemi
Može je napasti muva narcisovih lukovica (engl. narcissus bulb fly), a od bolesti siva plijesan visibabe.[10]
Jako sunce brzo vene cvjetove, pa ih zasjena u proljeće duže čuva.[23]
Pri radu sa lukovicama nosite rukavice: biljka je štetna ako se pojede.[10]
08
Visibaba, velika visibaba i drijemovac: razlike
Na Balkanu rastu i druge visibabe, među njima velika i jesenja visibaba[30,33], a u sličnim staništima i proljetni drijemovac, sličan bijeli cvijet iz iste porodice.[37,36] Ključni su zelene oznake na unutrašnjim listićima, širina listova i vrijeme cvjetanja.[3]G. plicatus, sa ivicama listova podvijenim nazad, na Balkanu ne raste samoniklo: prirodno raste od istočne Rumunije do Krima i Turske.[39,40]
Visibaba
Galanthus nivalis
Zelena oznaka samo na vrhu unutrašnjih listića.[3]
Zelene oznake i na vrhu i pri dnu unutrašnjih listića.[3,28]
Širi listovi (7 do 13 mm) sa ivicama uvijenim u pupoljku; veći obavija manji.[28,29]
Samonikla u Albaniji, Bugarskoj, Grčkoj i bivšoj Jugoslaviji[30]; u Srbiji zaštićena.[27] Engleski naziv je giant snowdrop.[31]
Olgina (jesenja) visibaba
Galanthus reginae-olgae
Cvjeta od oktobra do decembra, a listovi izbijaju poslije cvjetanja.[32]
Listovi uski, zelenoplavi, sa svijetlom prugom po sredini.[23]
Raste u Grčkoj, na zapadu Balkana i na Siciliji[33]; u hrvatskoj bazi flore vodi se kao Olgina visibaba.[34]
Proljetni drijemovac
Leucojum vernum
Svih šest listića perigona je skoro jednako, sa zelenom ili žutom mrljom ispod vrha.[35,36]
Krupniji: stabljika 12 do 35 cm, listovi široki 5 do 25 mm.[36]
Raste na vlažnim i sjenovitim mjestima, na Balkanu u bivšoj Jugoslaviji.[36,37] Hrvatski naziv: proljetni drijemovac.[38]
Jug Balkana
Jesenja visibaba, nekad podvrsta obične
Flora Europaea je jesenju visibabu vodila kao podvrstu, G. nivalis subsp. reginae-olgae, koja cvjeta od oktobra do decembra, na jugozapadu Balkana i na Siciliji.[32] Grčka Crvena knjiga, oslanjajući se na Kamari (1982), Davisa (1999) i molekularne podatke, vodi je kao posebnu vrstu.[25] Tako je vodi i Kew baza.[33]
Proljetni oblik, G. reginae-olgae subsp. vernalis, cvjeta u isto vrijeme kao obična visibaba i lako se zamijeni sa njom.[25] Njegova najsjevernija nalazišta su u Crnoj Gori.[23]
Na Crvenoj listi flore Federacije BiH jesenja visibaba je u kategoriji „nedovoljno podataka“ (DD).[26]
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
09
Je li visibaba otrovna ili ljekovita
Visibaba je otrovna, ali je iz roda visibaba dobijen galantamin, lijek koji se danas koristi kod Alzheimerove bolesti.
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
Je li visibaba ljekovita? Galantamin, lijek iz visibabe
Alkaloid galantamin su 1947. godine opisale Proskurnina i Areškina iz kavkaske visibabe (Galanthus woronowii), a prve radove o njemu su objavili sovjetski i bugarski naučnici.[31,41] U Bugarskoj ga je Dimitar Paskov izdvojio iz lukovica obične visibabe, a lijek je nazvan Nivalin.[31] Pregledni rad iz 2017. kaže da je otkriven pedesetih godina u obje vrste.[42]
U istočnoj Evropi, posebno u Bugarskoj, korišten je za liječenje dječje paralize (poliomijelitisa), a kasnije je stigao na zapadna tržišta za Alzheimerovu bolest.[43] Galantamin se dobija iz više rodova iste porodice: drijemovaca, narcisa i visibaba[43,44], a sintetički galantamin je prvi put odobren za Alzheimerovu bolest u Švedskoj 2000, pa u EU i SAD.[42]
Ovo nije savjet za liječenje. Lijek se koristi u tačno odmjerenim dozama, a biljka je otrovna[10,8] i ne smije se koristiti za samoliječenje, ni kao čaj ni na drugi način.
Narodna medicina
Hrvatska baza flore bilježi upotrebu biljke kao sredstva za izazivanje povraćanja.[8] Prema nepotvrđenom izvještaju iz pedesetih godina, jedan bugarski farmakolog je primijetio da ljudi u zabačenim krajevima trljaju čelo listovima i lukovicama protiv bolova u nervima.[31] Ni jedna od ovih upotreba nije bezbjedna kod kuće.
Upozorenja
Štetna za ljude, pse i mačke ako se pojede. Pri radu sa lukovicama nosite rukavice.[10]
Lukovica je otrovna i kod ljudi izaziva povraćanje.[8] Glavni alkaloidi su galantamin i likorin; likorin je otrovan i za pse i mačke, a kod ljudi izaziva tegobe sa varenjem.[31]
U visibabama iz Bugarske nađen je i likorin[45], a sastav alkaloida se razlikuje od populacije do populacije.[46]
Kod sumnje na trovanje čovjeka ili ljubimca odmah pozovite ljekara ili veterinara.
Za pčele i prirodu
Jedan od prvih izvora nektara i polena za insekte, od februara do aprila.[19] Hrvatska baza flore je vodi kao medonosnu biljku[8], a RHS je preporučuje kao biljku za oprašivače.[10] Sjemenke hrane mrave, koji ih zauzvrat raznose.[8,9]
10
Smije li se brati visibaba: status zaštite
Da li se visibaba smije brati zavisi od zemlje: u Srbiji je zaštićena divlja vrsta[27], u Hrvatskoj je uzimanje iz prirode dopušteno uz održivo korištenje[49], a u Federaciji BiH nije zaštićena.[47] Visibaba je pod zaštitom EU i pod kontrolom međunarodne trgovine.[13,12] U Grčkoj se, prema Crvenoj knjizi, intenzivno sakuplja za ukras i za lijekove.[25]
Područje
Status
Detalji
Srbija
Zaštićena
Prilog II Pravilnika o strogo zaštićenim i zaštićenim divljim vrstama (Sl. glasnik RS 5/2010, 47/2011), kao Galanthus nivalis subsp. nivalis. Nije označena kao komercijalna vrsta.[27] U istom prilogu su i velika visibaba i oba drijemovca.[27]
Federacija BiH
Nije zaštićena
Nije u Pravilniku o zaštićenim vrstama (Sl. novine FBiH 21/2020).[47] Na Crvenoj listi flore FBiH je najmanje zabrinjavajuća (LC).[26]
Hrvatska
Dozvoljeno održivo korištenje
Nije u Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013), gdje su od porodice Amaryllidaceae samo primorski žilj i dugocvjetna lužarka.[48] Na listi je zavičajnih vrsta čije je uzimanje iz prirode i održivo korištenje dopušteno, uz napomenu o Aneksu V Direktive o staništima (NN 17/2015).[49] U Crvenoj knjizi iz 2005. je najmanje zabrinjavajuća (LC).[8]
Grčka
Crvena knjiga: Gotovo ugrožena (NT)
U Crvenoj knjizi rijetkih i ugroženih biljaka Grčke je gotovo ugrožena (NT): ima malo jedinki, a sakuplja se za ukras i za lijekove.[25] Zakonski akt nismo provjerili.
Republika Srpska, Slovenija, Sjeverna Makedonija, Albanija, Bugarska, Kosovo
Nije provjereno
Zakonske akte za ova područja još nismo pročitali iz primarnog izvora. Status dopunjavamo kad ga provjerimo.
Crna Gora
Nije provjereno
Nije na listi nezaštićenih vrsta koje se sakupljaju u komercijalne svrhe (Sl. list CG 62/2010).[50] Rješenje o zaštićenim vrstama nismo uspjeli pročitati iz primarnog izvora.
Evropska unija
Aneks V (upravljanje sakupljanjem)
Na listi vrsta od interesa Zajednice čije uzimanje iz prirode i korištenje može biti predmet mjera upravljanja (Direktiva 92/43/EEZ, Aneks V).[13]
Svijet (CITES)
Dodatak II (kontrola trgovine)
Cijeli rod Galanthus je u Dodatku II CITES konvencije od 18. 1. 1990. Listing obuhvata sve dijelove biljke, i lukovice, osim sjemena, polena i još nekih izuzetaka (napomena #4).[12,51] U EU je u Aneksu B Uredbe o trgovini divljim vrstama.[12,51]
Svijet (IUCN)
Gotovo ugrožena (NT)
Globalna procjena na IUCN Crvenoj listi, prema podacima GBIF-a.[52] U Češkoj je takođe gotovo ugrožena i zakonom zaštićena.[9]
Zakoni se mijenjaju. Prije sakupljanja u prirodi ili prodaje lukovica provjerite važeći propis i potrebnu dozvolu kod nadležnog ministarstva.
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
11
Taksonomija i porodica
Visibaba pripada porodici Amaryllidaceae, istoj kojoj pripadaju narcisi, drijemovci i lužarke.[13,27] Red Asparagales je red jednosupnica.[7]
Opisao ju je Carl Linné 1753. u djelu Species Plantarum[7], sa nalazištem „u podnožju Alpa kod Verone, Trenta i Beča“. Tip vrste je primjerak iz Linnéovog herbarijuma u Londonu.[54]
Među sinonimima su G. imperati Bertol., G. montanus Schur i G. scharlokii (Casp.) Baker.[55] Vrsta je veoma promjenljiva: Flora Europaea navodi da su krupnije biljke sa juga Evrope opisivane pod posebnim imenima, ali da ih s običnim vežu brojni prelazni oblici.[4]
Ima 24 hromozoma (2n = 24).[1,9] Kew baza prihvata 25 vrsta visibaba i tri hibrida.[53]
12
Zanimljivosti
Homerova trava moli.Plaitakis i Duvoisin su 1983. predložili da je čarobna biljka moli, kojom se Odisej branio od Kirkinih otrova, upravo visibaba, zbog galantamina.[56]
8.458 visibaba u jednoj bašti.Botanička bašta u Ljubljani ima zbirku od 8.458 primjeraka visibabe sakupljenih po Sloveniji. Iz nje su opisane i nove sorte, dvije sa izrazitim mirisom.[23]
Mirisna zelena oznaka.Zelene pruge na unutrašnjim listićima imaju mnogo puči i ćelija koje ispuštaju miris, kao osmofore.[20]
Sjeme koje ne žuri.Sjeme pada iz čahure nezrelo. U ogledu je na 20 °C proklijalo 78% sjemena, ali tek poslije 700 dana.[22]
Lektin iz lukovice.Iz visibabe je izdvojen i lektin GNA (Galanthus nivalis agglutinin), protein koji se istražuje i zbog djelovanja na viruse.[31]
Mliječni cvijet.Ime roda je od grčkog gala, mlijeko, i anthos, cvijet, zbog boje cvijeta.[5]
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
13
Česta pitanja
Kada cvjeta visibaba?
Obična visibaba (Galanthus nivalis) cvjeta od januara do aprila[1], najviše u februaru i martu.[8] Na toplom primorju Slovenije prvi cvjetovi se javljaju već u drugoj polovini decembra.[23]
Da li je visibaba otrovna?
Jeste. Štetna je za ljude, pse i mačke ako se pojede, pa pri radu sa lukovicama nosite rukavice.[10] Lukovica kod ljudi izaziva povraćanje.[8]
Je li visibaba ljekovita?
Iz lukovica obične visibabe izdvojen je galantamin, a lijek je nazvan Nivalin.[31] Galantamin se danas koristi kod Alzheimerove bolesti[43,42], ali je biljka otrovna i ne smije se koristiti za samoliječenje, pa ni kao čaj.[10,8]
Smije li se brati visibaba?
U Srbiji je zaštićena divlja vrsta.[27] U Hrvatskoj je uzimanje iz prirode dopušteno uz održivo korištenje[49], u Federaciji BiH nije zaštićena[47], a međunarodna trgovina lukovicama je pod kontrolom CITES-a.[12]
Kada se sade lukovice visibabe?
Najbolje u kasno proljeće, kao tek izvađene biljke dok listovi venu, ili „u zelenom“, odmah poslije cvjetanja. Suve lukovice se lako isuše, pa ih posadite čim ih kupite.[24]
Po čemu se visibaba razlikuje od drijemovca i velike visibabe?
Visibaba ima zelenu oznaku samo na vrhu unutrašnjih listića i uske listove.[3,4] Velika visibaba ima oznake i na vrhu i pri dnu unutrašnjih listića i šire listove[3,28], a proljetni drijemovac šest skoro jednakih listića sa mrljom ispod vrha.[35,36]
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
14
Izvori
Svaka tvrdnja na stranici ima oznaku izvora. Posljednja provjera: 19. 11. 2026.
Orthen B. i Wehrmeyer A. (2004): Seasonal dynamics of non-structural carbohydrates in bulbs and shoots of the geophyte Galanthus nivalis, Physiologia Plantarum (sažetak). PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15032814/
Weryszko-Chmielewska E. i Chwil M. (2016): Flowering biology and structure of floral nectaries in Galanthus nivalis L., Acta Societatis Botanicorum Poloniae (sažetak). Polish Botanical Society. https://doi.org/10.5586/asbp.3486
Weryszko-Chmielewska E. i Chwil M. (2012): Ecological adaptations of the floral structures of Galanthus nivalis L., Acta Agrobotanica (sažetak). Polish Botanical Society. https://doi.org/10.5586/aa.2010.031
Prokop P. i sar. (2020): Functional significance of flower orientation and green marks on tepals in the snowdrop Galanthus nivalis (sažetak). PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32799622/
Newton R. J., Hay F. R. i Ellis R. H. (2013): Seed development and maturation in early spring-flowering Galanthus nivalis and Narcissus pseudonarcissus, Annals of Botany 111: 945-955. PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC3631335/
Cozanitis D. A. (2021): The snowdrop, wellspring of galanthamine: a brief descriptive and scientific history, Wien Med Wochenschr 171: 205-213 (sažetak). PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33502637/
Heinrich M. i Teoh H. L. (2004): Galanthamine from snowdrop, the development of a modern drug against Alzheimer's disease from local Caucasian knowledge, J. Ethnopharmacol. 92: 147-162 (sažetak). PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15137996/
Berkov S. i sar. (2011): Development and validation of a GC-MS method for rapid determination of galanthamine in Leucojum aestivum and Narcissus ssp., Talanta (sažetak). PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21238736/
Plaitakis A. i Duvoisin R. C. (1983): Homer's moly identified as Galanthus nivalis L., Clinical Neuropharmacology 6: 1-5 (sažetak). PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/6342763/
Fotografije
Apis mellifera on galanthus.jpg: EdytaT, Public domain, izvor
Galanthus nivalis - Snowdrop.jpg: User:Nino barbieri, CC BY 2.5, izvor
Galanthus nivalis Knolle 01.jpg: Kuebi = Armin Kübelbeck, CC BY-SA 3.0, izvor
Galanthus nivalis PID744-1.jpg: Benjamin Zwittnig, CC BY 2.5 si, izvor
Galanthus nivalis Samenkapsel 01.jpg: Kuebi = Armin Kübelbeck, CC BY-SA 3.0, izvor
Galanthus nivalis from Novi Sad, Serbia - February 2024..jpg: Zennora Brna, CC BY-SA 4.0, izvor
Galanthus nivalis in Croatia.jpg: Fan of Zhirkov, CC BY-SA 3.0, izvor
Galanthus nivalis s2.JPG: Benjamin Zwittnig, CC BY 2.5 si, izvor
Galanthus nivalis sl13.jpg: Stefan.lefnaer, CC BY-SA 4.0, izvor
Galanthus nivalis sl14.jpg: Stefan.lefnaer, CC BY-SA 4.0, izvor
Zvončki.JPG: Janez Novak, Ljubljana, Slovenija, CC BY 3.0, izvor
Podaci o nalazima
GBIF.org (2026-11-19), pretraga zapisa za
taxonKey 2855356.
Zbirni brojevi obuhvataju sve zapise; tačke za klik samo zapise pod CC0 i CC BY 4.0. Sloj gustine iscrtava GBIF map API.
Ilustracije
Watercolor ilustracije su napravljene uz pomoć vještačke inteligencije, prema fotografijama i istorijskim tablama u javnom vlasništvu, i provjerene naspram opisa iz izvora.