Lincura (žuta lincura, srčanik) je visoka planinska biljka sa zlatnožutim cvjetovima u prešljenovima, u pazuhu naspramnih, plavkastozelenih listova.[1,2] Pod zemljom ima debeo, gorak korijen koji može biti duži od metra[3], zbog kojeg se vijekovima vadi za rakiju, likere i ljekovite gorke kapi.[4,5] Samonikla je u planinama srednje i južne Evrope, uključujući Balkan[6], a prije cvjetanja liči na otrovnu bijelu čemeriku, sa kojom često raste na istim livadama.[7]
planinski i subalpski pašnjaci i livade, rijetko niže[2]
Pažnja
prije cvjetanja liči na otrovnu bijelu čemeriku[7,3]
Zaštita
Aneks V Direktive o staništima EU[11]; zaštićena u Srbiji, Hrvatskoj i FBiH[12,13,14]
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
01
Kako izgleda lincura
Iz debelog korijena početkom ljeta izbijaju jedna do tri uspravne, nerazgranate cvjetne stabljike.[15] Sve na njoj je u parovima: listovi stoje naspramno, a cvjetovi su skupljeni u gustim prešljenovima u pazuhu gornjih listova.[1,10]
Cvijet i cvat
Krunica je zlatnožuta, široko otvorena, razdijeljena skoro do osnove na 5 do 6 uskih, šiljatih latica, bez pjega.[2,1] Čašica je tanka, kao opna, i sa jedne strane duboko rasječena.[1] Cvjetovi stoje po 3 do 10 u pazuhu gornjih listova, na drškama dugim oko 1 cm.[1] Jedna stabljika nosi oko 80 cvjetova na 4 do 8 čvorova.[15]
latice do 3,5 cmdrška oko 1 cm
Listovi
Listovi su široko kopljasti do eliptični, plavkastozeleni, sa 5 do 7 jakih lučnih nerava.[10,1] Na stabljici stoje naspramno, u parovima, i sjede bez drške.[1] Najveći su pri dnu stabljike.[16]
do 30 cm dužine5 do 15 cm širine
Korijen
Glavni korijen može biti duži od metra i težak do 7 kg dok je svjež.[3] Žućkastu boju mu daju ksantoni, a gorke materije su najviše u kori korijena.[3] Biljka nema puzeće izdanke i razmnožava se samo sjemenom.[9]
preko 1 m dužinedo 7 kg svjež
Plod i sjeme
Plod je jajasta smeđa čahura sa oko 75 krilatih sjemenki od oko 4 mm, koje raznosi vjetar.[15,9] Sjeme se rasipa u avgustu. Embrion mu je nedovoljno razvijen, pa skoro ne klija bez 60 do 90 dana hladnoće.[17]
oko 75 sjemenkisjeme oko 4 mm
02
Fotografije iz prirode
Fotografije sa Balkana i iz Alpa. Za svaku je naveden autor i licenca.
Na krečnjačkom pašnjaku, Prokletije (Tropoja, Albanija), jul · (c) Santiago Martín-Bravo, some rights reserved (CC BY), CC BY 4.0Balkanska lincura (subsp. symphyandra), planina Krstenica (Slovenija) · Benjamin Zwittnig, CC BY 2.5 siBalkanska lincura izbliza, Pirin (Bugarska) · Dgeorgieff, CC BY-SA 4.0Balkanska lincura na Svinjaku (Slovenija) · Benjamin Zwittnig, CC BY 2.5 siPar naspramnih listova koji sjede na stabljici, Alpi (Francuska) · Tournasol7, CC BY 4.0Cvijet sa strane, sa sitnim bubama na laticama (Njemačka) · Helge Klaus Rieder, CC0Livada u cvatu, Jura (Švajcarska) · Arkelin, CC BY 4.0Odrasle biljke sa nekoliko stabljika (Njemačka) · Helge Klaus Rieder, CC0Cvjetovi u prešljenovima duž stabljike, Alpi (Francuska) · Krzysztof Golik, CC BY-SA 4.0Osušen korijen, sirovina za liker i gorke kapi · B.navez, CC BY-SA 3.0Kopanje korijena za rakiju, Švajcarska, 1932. · Carl Jost (1899-1967), CC BY-SA 4.0
Klik na fotografiju otvara je u punoj veličini sa potpisom autora i licencom. Sve fotografije su pod licencama koje dozvoljavaju i komercijalnu upotrebu.
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
03
Lincura ili bijela čemerika?
Lincura i otrovna bijela čemerika (Veratrum album) često rastu jedna pored druge, a prije cvjetanja ih je lako zamijeniti ako niste botaničar.[7] Najsigurniji znak je raspored listova.[3,18]
lincuračemerika
Lincura, Gentiana lutea
Listovi stoje u parovima, naspramno, i sjede na okrugloj, šupljoj stabljici.[1,2] Plavkastozeleni su, sa 5 do 7 lučnih nerava.[1] Cvjetovi su žuti.[18]
Bijela čemerika, Veratrum album
Listovi rastu pojedinačno, spiralno uz stabljiku, a naličje im je dlakavo.[19] Osnove listova su uvučene jedna u drugu sve do dna biljke.[19] Cvjetovi su bjeličasti, u metlici na vrhu stabljike.[19,20]
Obje biljke žive na planinskim livadama i pašnjacima, a čemerika i na mjestima gdje se stoka odmara.[2,19] Dok ne procvjetaju, lako ih je zamijeniti.[7]
Kad procvjetaju, razlika je jasna: lincura ima žute cvjetove, a čemerika bijele.[18] Prije toga je raspored listova najvažniji ključ.[3,18]
Čemerika sadrži alkaloide (protoveratrine) koji usporavaju rad srca i obaraju krvni pritisak.[21] U Francuskoj, Italiji i Njemačkoj opisana su trovanja ljudi koji su popili domaće vino, rakiju ili piće od lincure u kojem je bio korijen čemerike.[7,22,21] Prema EMA, većina opisanih trovanja „lincurom“ zapravo su trovanja čemerikom.[3] Ako posumnjate na trovanje, odmah pozovite hitnu pomoć.
Godine bez cvijeta
Lincura je dugovječna[15,23], raste sporo i prvi put cvjeta tek poslije više godina.[24] Ni odrasle biljke ne cvjetaju svake godine: u izuzetno toploj sezoni 2014/2015 dvije od četiri praćene populacije na Sardiniji uopšte nisu procvjetale.[23]
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
04
Kada cvjeta lincura
Lincura cvjeta od juna do avgusta.[1] Na Balkanu je najviše nalaza u julu.[26] Sjeme sazrijeva ljeti, a vjetar ga raznosi u avgustu.[17]
Cvjetanje
Listovi
Sjeme sazrijeva
Sjetva (sjeme treba zimu)
Dijeljenje (u bašti)
Svjetlija nijansa = moguće, ali rjeđe (rano ili kasno u sezoni, zavisno od visine i izloženosti). Klik na mjesec filtrira i kartu ispod.
Nalazi na Balkanu po mjesecu (GBIF, n = 527)
JFMAMJJASOND
Broj nalaza pokazuje i kad ljudi najčešće fotografišu biljku, a to je vrijeme cvjetanja. Zato je ovo dobar pokazatelj cvjetanja na Balkanu, ali ne i tačan kalendar.
05
Rasprostranjenost na Balkanu
Svaka tačka je zabilježen nalaz iz GBIF-a, globalne baze podataka o biodiverzitetu. Pomjeri klizač ili klikni mjesec u kalendaru iznad i karta će pokazati samo nalaze iz tog mjeseca.[26]
Ružičasto: subsp. symphyandra (balkanska lincura)
Nalazi po zemlji
Ukupno 530 georeferenciranih zapisa. Klik na zemlju zumira kartu.
Slovenija230
Hrvatska135
Bosna i Hercegovina61
Crna Gora36
Srbija21
Albanija16
Bugarska13
Grčka9
Sjeverna Makedonija5
Kosovo4
Prirodni areal
Samonikla je u planinama srednje i južne Evrope: u Portugalu, Španiji, Francuskoj, na Korzici i Sardiniji, u Italiji, Švajcarskoj, Njemačkoj, Austriji, Rumuniji, Ukrajini i Turskoj.[6] Za Balkan Kew baza navodi Albaniju, Bugarsku, Grčku i takozvani sjeverozapadni Balkan, što su u toj šemi zemlje bivše Jugoslavije.[6,27] U Češkoj i Slovačkoj je unesena.[6,9]
Šta karta pokazuje (i šta ne)
Na Balkanu GBIF ima 530 nalaza: najviše u Sloveniji (230) i Hrvatskoj (135), zatim u BiH (61), Crnoj Gori (36) i Srbiji (21).[26] To pokazuje gdje se najviše bilježi, a ne gdje je biljke najviše. Ružičaste tačke su nalazi upisani kao balkanska podvrsta symphyandra. Tačke na koje se može kliknuti su samo zapisi pod otvorenim licencama (CC0 i CC BY), a sloj sa svim nalazima iscrtava sam GBIF.
06
Gdje raste lincura
Lincura raste na pašnjacima, livadama, među visokim zeljastim biljkama i u svijetlim šumama, u planinskom i subalpskom pojasu, a rijetko niže.[2]
Tipično stanište su joj pašnjaci na kojima pase stoka.[28] U Švajcarskoj je karakteristična vrsta krečnjačkih travnjaka sa šašikom (Seslerion).[29]
U Sjevernoj Makedoniji raste na krečnjačkim planinskim travnjacima i proplancima vlažnih borovih šuma, od 1300 do 2200 m.[30] Balkanska podvrsta je u FBiH poznata sa pašnjaka i kamenjara subalpskog pojasa, od Dinare, Cincara i Čvrsnice do Bjelašnice, Treskavice, Jahorine, Maglića i Zelengore.[31]
Od 174 balkanska GBIF zapisa sa upisanom visinom, najviše ih je (69) između 800 i 1000 m, 88 između 1000 i 2000 m, a samo 2 iznad 2000 m.[26] Voli umjereno vlažna, najčešće krečnjačka, glinovita tla.[2]
Svjetlosvijetlo do puno sunce
duboka sjenapuno sunce
Vlažnost tlaumjereno vlažno
suvomokro
Hranljive materijeumjereno siromašno do umjereno bogato
Ellenbergove vrijednosti pokazuju na skali od 1 do 9 gdje biljka raste u prirodi. Ove su iz češke baze flore, za podvrstu lutea, a oznaka x znači da je za reakciju tla generalist.[9] Švajcarska Flora Helvetica (po Landoltu) daje slično: svijetla mjesta, umjereno vlažno, neutralno do bazno tlo (pH 5,5 do 8,5) i umjereno siromašno do umjereno bogato hranljivim materijama.[1] Trake iznad su opisni prikaz istih podataka.
Nadmorska visina nalaza na Balkanu (GBIF, 174 zapisa sa visinom)
0-200 m4
200-400 m0
400-600 m2
600-800 m9
800-1000 m69
1000-1200 m19
1200-1400 m25
1400-1600 m19
1600-2000 m25
2000-2400 m2
07
Uzgoj lincure u bašti
Ne vadite je iz prirode: zaštićena je u Srbiji, Hrvatskoj i FBiH.[12,13,14] Zbog zaštite se korijen za industriju uglavnom gaji na plantažama, najviše u Njemačkoj i Francuskoj.[3] Za baštu je strpljiva biljka: raste sporo i cvjeta tek poslije više godina.[24]
Položaj
Puno sunce ili polusjena.[25] Najbolje uspijeva gdje su ljeta svježa i vlažna[25], a loše podnosi vruće i sparne ljetne noći.[24]
Zemljište
Stalno vlažno, ali ocjedito i humusno tlo.[25] Odgovara joj bogata pjeskovita ilovača, blago bazna.[24] Ne podnosi ni sušu ni zabarenost.[25]
Sjetva
Sjeme mora proći hladnoću: bez 60 do 90 dana na oko 1 °C klijanje je nulto ili vrlo slabo. Toplota od 25 do 30 °C smanjuje klijanje i kad je mirovanje prekinuto.[17]
Strpljenje
Do pune zrelosti treba joj 2 do 5 godina[25], a do prvog cvijeta često i više.[24] Dostiže 1 do 1,5 m visine i 0,5 do 1 m širine.[25]
Razmnožavanje i njega
Može se dijeliti u proljeće. Orezivanje nije potrebno.[25] Odgovara joj divlja livada, prerijska sadnja ili gredica.[25]
Zima
Otporna je do oko -15 °C (RHS H5)[25] i gaji se u USDA zonama 4 do 8.[24]
Štetočine i problemi
Mogu je napasti puževi, a od bolesti je uglavnom pošteđena.[25,24]
U prirodi gusjenice leptira jedu sjeme u čahurama prije nego što se raspe.[15]
08
Lincura i bijela čemerika: kako ih razlikovati
Prije cvjetanja lincuru je lako zamijeniti sa otrovnom bijelom čemerikom, koja često raste odmah pored nje.[7] Na planinama Balkana raste i tačkasta lincura, sa blijedim, pjegavim cvjetovima.[33]
Krunica zvonasta, blijedo zelenkastožuta, obično sa tamnoljubičastim pjegama.[32]
Raste više, na kiselim tlima. Na Balkanu je ima južno do Albanije i Bugarske.[33]
Balkan
Balkanska lincura, subsp. symphyandra
Razlikuje se od tipske podvrste po prašnicima srastlim u cjevčicu, dok su kod podvrste lutea slobodni.[34,35] Flora Europaea je vodi za Balkansko poluostrvo i jugoistočne Alpe[34], a Kew baza za Albaniju, Bugarsku, Grčku, Italiju, Tursku i sjeverozapadni Balkan.[36] Opisao ju je Murbeck 1891, a jedan od tipskih primjeraka sakupljen je na Pelisteru u Sjevernoj Makedoniji.[37] Flora Grčke je vodi kao zasebnu vrstu, Gentiana symphyandra.[37]
Na karti je označena ružičastom bojom: na Balkanu GBIF ima 168 nalaza upisanih kao ova podvrsta, najviše iz Hrvatske (63), BiH (39) i Slovenije (32).[26] U srpskom Pravilniku i u FBiH zaštićena je upravo ona.[12,14]
Kew baza prihvata još tri podvrste: tipsku lutea, vardjanii, koju vodi samo za sjeverozapadni Balkan, i montserratii iz Španije, kao i varijetet aurantiaca.[38,39] Švajcarska Info Flora je podvrstu vardjanii 2017. prijavila i kao novootkrivenu za Švajcarsku.[40] Varijetet aurantiaca sa sjeverozapada Pirinejskog poluostrva ima narandžaste cvjetove i ugrožen je.[28]
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
09
Za šta se koristi lincura: korijen, rakija i čaj
Korijen lincure se koristi za gorka pića i kao biljni lijek. Zbog zaštite i opasne zamjene sa čemerikom sakupljanje u prirodi nije za amatere.
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
Lincura u rakiji i likerima
Korijen je glavni sastojak gorkog likera koji se pije u sjevernoj i srednjoj Italiji i u alpskim krajevima Francuske, Švajcarske, Njemačke, Austrije i Slovenije, a često se pravi i kod kuće.[4] Gorčinu daju gentiopikrozid i amarogentin.[4] Eterično ulje (0,1 do 0,2%) daje likeru karakterističnu aromu.[3]
Za liker se vade korijeni biljaka starih najmanje pet godina, a populacije se obnavljaju izuzetno sporo.[4] U Švajcarskoj i susjednim krajevima se na mnogim mjestima prorijedila upravo zbog vađenja korijena za rakiju.[2] Najveća opasnost je zamjena: opisana su trovanja ljudi koji su popili domaće vino, rakiju ili piće od lincure u kojem je bio korijen bijele čemerike.[7,22,21]
Za šta je dobra lincura po EMA
Evropska agencija za lijekove (EMA) priznaje korijen lincure (Gentianae radix) kao tradicionalni biljni lijek za privremeni gubitak apetita i blage tegobe sa varenjem.[5] Ta ocjena počiva na dugoj upotrebi, a ne na kliničkim studijama.[41] Koristi se kao čaj, suvi ili tečni ekstrakt ili tinktura, samo kod odraslih.[5] Ako tegobe traju duže od dvije sedmice ili se pogoršaju, treba se javiti ljekaru.[5]
Ovo nije savjet za liječenje: prije upotrebe pitajte ljekara ili farmaceuta.
Upozorenja
Najopasnija greška je zamjena sa bijelom čemerikom. Prema EMA, većina opisanih trovanja „lincurom“ zapravo su trovanja čemerikom[3], a piće od pogrešnog korijena izaziva mučninu, povraćanje, usporen rad srca i pad pritiska.[22,7]
EMA ne preporučuje korijen djeci i mladima do 18 godina, ni u trudnoći i dojenju. Ne smiju ga uzimati osobe preosjetljive na njega.[5]
Za neke ksantone iz lincure prijavljeni su pozitivni Ames testovi, a ispitivanja genotoksičnosti, kancerogenosti i uticaja na reprodukciju nisu rađena.[5] Tinkture i tečni ekstrakti sadrže alkohol.[5]
Ljubimci: podatke o otrovnosti za pse i mačke nismo našli. EFSA nije mogla da potvrdi da je tinktura korijena bezbjedna kao dodatak hrani za dugovječne životinje, zbog genotoksičnosti ksantona i gentiopikrozida u laboratoriji.[42]
Ne vadite je iz prirode: u većem dijelu regiona je zaštićena (vidi Zaštitu).
Za pčele i prirodu
Lincura je samonekompatibilna i bez insekata ne daje sjeme.[28] Najviše je oprašuju bumbari[15], a posjećuju je i medonosne i samotarske pčele, osolike muhe, leptiri i bube.[9] Što više posjeta, to više sjemena.[43]
10
Smije li se vaditi korijen lincure: status zaštite
Status se razlikuje od zemlje do zemlje. U Srbiji i FBiH propis izričito navodi balkansku podvrstu symphyandra.
Područje
Status
Detalji
Srbija
Zaštićena
Prilog II Pravilnika o strogo zaštićenim i zaštićenim divljim vrstama (Sl. glasnik RS 5/2010, 47/2011), kao Gentiana lutea subsp. symphyandra, balkanska lincura. Nije označena kao komercijalna vrsta, pa se može koristiti samo uz dozvolu Ministarstva.[12]
Republika Srpska
Zabranjeno komercijalno sakupljanje
Prema TRAFFIC-u (2010), pravilnik o korišćenju ostalih šumskih proizvoda Republike Srpske stavlja je na listu biljaka zabranjenih za komercijalne sakupljače.[44] Sam pravilnik nismo pročitali.
Federacija BiH
ZaštićenaUgrožena (EN)
Prilog II Pravilnika o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama (Sl. novine FBiH 21/2020), kao subsp. symphyandra.[14] Na Crvenoj listi flore FBiH je ugrožena (EN), a jedan od glavnih razloga je iskopavanje korijena za liječenje.[31]
Hrvatska
Strogo zaštićena
Prilog I Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013), pod hrvatskim imenom srčenjak i oznakom DS5.[13]
Sjeverna Makedonija
Zabranjeno sakupljanjeRanjiva (VU)
Na nacionalnoj Crvenoj listi (2019) je ranjiva: poznata je sa samo sedam lokaliteta, gdje sakupljači nezakonito vade cijele biljke. Po istom izvoru, sakupljanje i promet zabranjeni su od 2006, a subsp. symphyandra je strogo zaštićena (Sl. vesnik 139/2011).[30]
Crna Gora
Nije provjereno
Nije na listi nezaštićenih vrsta koje se sakupljaju u komercijalne svrhe (Sl. list CG 62/2010).[45] Akt o zaštićenim vrstama nismo uspjeli pročitati iz primarnog izvora.
Slovenija, Albanija, Bugarska, Grčka, Kosovo
Nije provjereno
Zakonske akte za ova područja još nismo pročitali iz primarnog izvora. Status dopunjavamo kad ga provjerimo.
Evropska unija
Aneks V (upravljanje sakupljanjem)
Vrsta čije sakupljanje u prirodi može biti predmet mjera upravljanja (Direktiva 92/43/EEZ).[11] Trgovinu reguliše i Uredba Komisije 1320/2014.[4]
Svijet (IUCN)
Nije provjereno
Stranicu IUCN Crvene liste nismo mogli otvoriti. GBIF za ovu vrstu vraća kategoriju NE (nije procijenjena).[46]
Zakoni se mijenjaju. Prije sakupljanja u prirodi provjerite važeći propis i potrebnu dozvolu kod nadležnog ministarstva.
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
11
Taksonomija i porodica
Lincura je tipska vrsta roda Gentiana: kad botaničari određuju šta je pravi rod lincura, mjerilo je upravo ona.[47]
Ime joj je dao Linné 1753. u djelu Species Plantarum.[8,10] Tipski primjerak (lektotip) čuva se u herbarijumu Georgea Clifforta u Londonu.[47]
Među sinonimima su Asterias lutea (L.) Borkh., Swertia lutea (L.) Vest i Gentianusa lutea (L.) Pohl, a za tipsku podvrstu i Gentiana major Bubani.[38]
Ima 40 hromozoma (2n = 40).[2,9] Sa drugim vrstama iste sekcije ponekad pravi hibride, ali rijetko.[34]
12
Zanimljivosti
Ime po ilirskom kralju.Rod je dobio ime po Genciju, kralju Ilira (vladao oko 180 do 168. godine prije nove ere), za kojeg se vjerovalo da je otkrio ljekovitost korijena.[24,48]
Najgorča poznata supstanca.Amarogentin iz korijena ima indeks gorčine 58 miliona i smatra se najgorčom poznatom supstancom.[3,4]
Kilogrami pod zemljom.Glavni korijen može biti duži od metra i težak do 7 kg.[3]
Linné i Norveška.Linné je 1753. među staništima naveo i Alpe Norveške, ali je danas Kew baza ne vodi ni za Norvešku ni za ostatak sjevera Evrope.[47,6]
Šećer ili gorčina.Gorke materije u korijenu su najveće u proljeće, a šećeri ljeti, do jula. Gorčine je više u biljkama sa veće nadmorske visine.[3]
Pobjegla iz bašte.U Češkoj nije samonikla: tamo je namjerno unesena između 1500. i 1800. godine i podivljala.[9]
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
13
Česta pitanja
Za šta se koristi lincura?
EMA korijen lincure priznaje kao tradicionalni biljni lijek za privremeni gubitak apetita i blage tegobe sa varenjem, kao čaj, ekstrakt ili tinkturu, samo kod odraslih.[5] Ta ocjena počiva na dugoj upotrebi, a ne na kliničkim studijama.[41] Korijen je i glavni sastojak gorkih likera u Italiji i alpskim zemljama.[4]
Da li lincura snižava holesterol?
U izvorima koje koristimo nema potvrde za to, kao ni za jetru, šećer ili pritisak. EMA korijen lincure priznaje samo za privremeni gubitak apetita i blage tegobe sa varenjem[5], i to na osnovu duge upotrebe, a ne kliničkih studija.[41]
Kako razlikovati lincuru od čemerike?
Lincura ima listove u parovima, naspramno, a bijela čemerika pojedinačno, u spirali uz stabljiku.[3,18,19] Kad procvjetaju, lincura ima žute, a čemerika bijele cvjetove.[18] Čemerika je vrlo otrovna[21,22], pa korijen ne vadite ako niste potpuno sigurni.
Smije li se vaditi korijen lincure?
U Srbiji je balkanska lincura zaštićena i može se koristiti samo uz dozvolu Ministarstva.[12] U Hrvatskoj je strogo zaštićena[13], a u FBiH zaštićena i na Crvenoj listi kao ugrožena, između ostalog zbog iskopavanja korijena.[14,31]
Gdje raste lincura?
Na planinskim i subalpskim pašnjacima i livadama, rijetko niže.[2] U FBiH je balkanska podvrsta poznata od Dinare, Cincara i Čvrsnice do Bjelašnice, Treskavice, Jahorine, Maglića i Zelengore.[31]
Ko ne smije koristiti lincuru?
EMA korijen ne preporučuje djeci i mladima do 18 godina, ni u trudnoći i dojenju, a ne smiju ga uzimati ni osobe preosjetljive na njega.[5] Tinkture i tečni ekstrakti sadrže alkohol.[5]
Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.
14
Izvori
Svaka tvrdnja na stranici ima oznaku izvora. Posljednja provjera: 19. 11. 2026.
Fiorito S. i sar. (2022): Leaves of Yellow Gentian (Gentiana lutea) as an Alternative Source of Bitter Secoiridoid Glycosides, J. Nat. Prod.. PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9937557
Garnier R. i sar. (1985): Acute dietary poisoning by white hellebore (Veratrum album L.), 5 slučajeva, Ann. Med. Interne (sažetak). PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/4073696/
Cuena-Lombraña A. i sar. (2020): Predicting the consequences of global warming on Gentiana lutea germination at the edge of its distributional and ecological range, PeerJ. PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7210811
Zagler B. i sar. (2005): Dietary poisoning with Veratrum album, a report of two cases, Wien. Klin. Wochenschr. (sažetak). PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15773425/
Cuena-Lombraña A. i sar. (2018): The impact of climatic variations on the reproductive success of Gentiana lutea L. in a Mediterranean mountain area, Int. J. Biometeorol. (sažetak). PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29602965/
González-López O. i sar. (2014): Genetic variation of the endangered Gentiana lutea L. var. aurantiaca in populations from the Northwest Iberian Peninsula, Int. J. Mol. Sci.. PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC4100139
The National Red List of North Macedonia: Gentiana lutea (2019). Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja Sjeverne Makedonije. https://redlist.moepp.gov.mk/gentiana-lutea/
EFSA FEEDAP Panel (2023): Safety of a feed additive consisting of a tincture derived from the roots of Gentiana lutea L. for all animal species, EFSA Journal. EFSA / PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9950874
Sobral M. i sar. (2017): Differences in pollination success between local and foreign flower color phenotypes: a translocation experiment with Gentiana lutea, PeerJ. PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC5299997
Banskouuu-Pirin2009 169.jpg: Dgeorgieff, CC BY-SA 4.0, izvor
Enzianwurzeln für Schnaps Staatsarchiv Bern FN Jost N 434.jpg: Carl Jost (1899-1967), CC BY-SA 4.0, izvor
GelberEnzianH5a.jpg: Helge Klaus Rieder, CC0, izvor
GelberEnzianH7a.jpg: Helge Klaus Rieder, CC0, izvor
Gentiana lutea (La Givrine).jpg: Arkelin, CC BY 4.0, izvor
Gentiana lutea DriedRoots.JPG: B.navez, CC BY-SA 3.0, izvor
Gentiana lutea in Chablais (4).jpg: Krzysztof Golik, CC BY-SA 4.0, izvor
Gentiana lutea in Mont-Saxonnex (2).jpg: Tournasol7, CC BY 4.0, izvor
Gentiana lutea ssp. symphyandra PID1352-1.jpg: Benjamin Zwittnig, CC BY 2.5 si, izvor
Gentiana lutea ssp. symphyandra PID1962-1.jpg: Benjamin Zwittnig, CC BY 2.5 si, izvor
Great Yellow Gentian imported from iNaturalist photo 184401636 on 7 March 2024.jpg: (c) Santiago Martín-Bravo, some rights reserved (CC BY), CC BY 4.0, izvor
Podaci o nalazima
GBIF.org (2026-11-19), pretraga zapisa za
taxonKey 3170040.
Zbirni brojevi obuhvataju sve zapise; tačke za klik samo zapise pod CC0 i CC BY 4.0. Sloj gustine iscrtava GBIF map API.
Ilustracije
Watercolor ilustracije su napravljene uz pomoć vještačke inteligencije, prema fotografijama i istorijskim tablama u javnom vlasništvu, i provjerene naspram opisa iz izvora.