Atlas Biljaka
Hypericaceae · višegodišnja zeljasta biljka

Kantarion

Hypericum perforatum L. 1753

bogorodičina trava, krvavac, gospina trava, rupičasta pljuskavica, trava svetog Ivana, ivanova trava

Kantarion, u Hrvatskoj gospina trava, žuti je cvijet ljeta sa suvih livada, rubova šuma i šumskih čistina.[1] Kad list podigneš prema svjetlu, pun je providnih tačaka, kao da je izbušen, i po tim žlijezdama vrsta je dobila ime perforatum.[2,3] Od svježih cvjetova u ulju nastaje crveno kantarionovo ulje[4], a suvi ekstrakt Evropska agencija za lijekove priznaje za blage do umjerene depresivne epizode, uz ozbiljne interakcije sa mnogim lijekovima.[5]

Watercolor ilustracija cijele biljke kantariona: uspravne razgranate stabljike sa naspramnim listovima, gusti vrhovi sa žutim petolatičnim cvjetovima i pupoljcima, i korijen sa puzećim podzemnim dijelom
Porodica
Hypericaceae, red Malpighiales[6]
Životni oblik
višegodišnja zeljasta biljka, hemikriptofit[7,8]
Visina
30 do 100 cm[8,9]
Cvjeta
maj do septembar, najviše jun do avgust[8,7,9]
Svjetlo
sunce do polusjena[10]; Ellenberg 7, biljka polusvjetla[7]
Zemljište
suvo do povremeno vlažno, krečnjačko do kiselo[1]
Otrovnost
otrovan za stoku, pse, mačke i konje (preosjetljivost na sunce)[11,12]
Zaštita u Srbiji
zaštićena komercijalna vrsta, sakupljanje samo uz dozvolu[13]

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

01

Kako prepoznati kantarion

Kantarion se najlakše prepoznaje po tri stvari: providnim tačkama u listu, crnim tačkama na rubu latica i dvije tanke uzdužne letvice na stabljici.[2,1] Slične vrste kantariona imaju četvorouglastu ili krilatu stabljiku, ili su cijele dlakave.[17,19]

Cvijet kantariona spreda, sa pet žutih latica, crnim tačkama na rubu i snopovima prašnika

Cvijet

Pet žutih latica dugih 9 do 15 mm, nesimetričnih i nazubljenih[14], samo sa jedne strane[1]. Na rubu latica je nekoliko crnih tačaka[2], a u sredini mnogo prašnika skupljenih u tri snopa.[3,15,16] Cvjetovi su u mnogocvjetnim metlicama na vrhu stabljike.[9]

latice 9 do 15 mmlatice 3 do 4 puta duže od čašice
List kantariona prema svjetlu, sa mnogo providnih tačaka i crnim tačkama uz rub

List

Listovi su naspramni[8], sjedeći, jajasti do linijski, sa nejasnom mrežom nerava i brojnim krupnim providnim tačkama.[2] Crne žlijezde su po plojci i uz sam rub lista.[14] Rub je često malo podvijen nadolje.[9]

8 do 30 mm dužinenaspramni, bez drške
Donji dio stabljike kantariona sa dvije uzdužne letvice, polegla osnova sa korijenjem i pupoljcima na korijenu

Stabljika i korijen

Stabljika ima dvije tanke uzdužne letvice.[1,2] Uspravlja se iz polegle osnove koja se ukorjenjuje[2] i pri dnu odrveni.[17] Na korijenu se razvijaju pupoljci iz kojih niču nove biljke, pa kantarion pravi klonove.[8] Uspravni korijeni idu do oko 1 m dubine.[18]

10 do 100 cmkorijen do oko 1 m
Crvenkasta čahura kantariona sa žljezdastim prugama i sitno crno sjeme

Plod i sjeme

Plod je crvenkasta čahura, kupasta do usko jajasta, sa koso poredanim žljezdastim mjehurićima i uzdužnim prugama. Sjeme je crno.[14] Ljepljive čahure se kače za životinje, a sjeme prolazi i kroz njihova crijeva.[18]

čahura 5 do 9 mmsjeme 0,8 do 1 mm
02

Fotografije iz prirode

Fotografije sa Balkana i iz ostatka svijeta. Za svaku je naveden autor i licenca.

Klik na fotografiju otvara je u punoj veličini sa potpisom autora i licencom. Sve fotografije su pod licencama koje dozvoljavaju i komercijalnu upotrebu.

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

03

Providne i crne žlijezde

Kantarion u sebi nosi dvije vrste žlijezda. Providne žlijezde u listu čuvaju uglavnom hiperforin, a tamne, crne žlijezde uglavnom hipericin i pseudohipericin.[20] Crne žlijezde ima i na listovima i na cvjetovima.[14]

Watercolor studija: list kantariona prema svjetlu sa providnim tačkama i crnim žlijezdama uz rub, otvoren cvijet sa crnim tačkama na rubu latica i prerezan pupoljak sa tamnocrvenim sokom

List pun „rupica“

Kad se list podigne prema svjetlu, providne žlijezde izgledaju kao rupice. Po njima je vrsta dobila ime perforatum, probušen.[3,2] U njima se gomila hiperforin.[20]

Crne tačke i crveni sok

Na rubu latica je nekoliko crnih tačaka, a ponekad i crne crtice po latici.[2] U tim žlijezdama je hipericin.[20,14] Pupoljci kriju crven sok.[3]

Hipericin je pigment koji reaguje na svjetlo. Kod životinja svijetle dlake koje pasu kantarion izaziva teške upale kože na suncu.[14] Kod životinja koje pasu mnogo kantariona ta pojava se zove hipericizam.[22]

Ljekovita droga (Hyperici herba) su osušeni cvjetni vrhovi, ubrani u cvatu, sa najmanje 0,08% ukupnih hipericina. U njoj je 0,2 do 4% floroglucinola (najviše hiperforina) i 0,03 do 0,4% naftodiantrona, kojih je pseudohipericina 2 do 4 puta više nego hipericina.[4]

Hiperforin i hipericin su vjerovatno nastali kao odbrana od biljojeda.[3] Životinje koje pojedu mnogo kantariona dobijaju bolne promjene na koži izloženoj suncu.[3,12]

Metalnozelena buba Chrysolina grize list kantariona

Buba protiv korova

Bube Chrysolina quadrigemina unesene su 1943. u Kaliforniju i suzbile su kantarion, klasičan uspjeh biološke kontrole.[23] U Australiji ista buba i C. hyperici u proljeće obrste listove.[18] U Njujorku je počela da napada i domaći američki kantarion H. punctatum.[23]

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

04

Kada cvjeta i kada se bere kantarion

Kantarion se bere u cvatu: za ljekovitu drogu skupljaju se cvjetni vrhovi dok biljka cvjeta.[4] Cvjeta od maja do septembra, najviše od juna do avgusta[8,7,9], a hrvatska baza flore kao mjesece cvjetanja navodi jul i avgust.[7]

Cvjetanje
Zeleni izdanci
Berba cvjetnih vrhova

Svjetlija nijansa = moguće, ali rjeđe (rano ili kasno u sezoni, zavisno od visine i izloženosti). Klik na mjesec filtrira i kartu ispod.

Nalazi na Balkanu po mjesecu (GBIF, n = 1802)
JFMAMJJASOND

Broj nalaza pokazuje i kad ljudi najčešće fotografišu biljku, a to je vrijeme cvjetanja. Zato je ovo dobar pokazatelj cvjetanja na Balkanu, ali ne i tačan kalendar.

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

05

Rasprostranjenost na Balkanu

Svaka tačka je zabilježen nalaz iz GBIF-a, globalne baze podataka o biodiverzitetu. Pomjeri klizač ili klikni mjesec u kalendaru iznad i karta će pokazati samo nalaze iz tog mjeseca.[24]

Nalazi po zemlji

Ukupno 1804 georeferenciranih zapisa. Klik na zemlju zumira kartu.

  • Grčka729
  • Hrvatska486
  • Slovenija320
  • Bugarska118
  • Bosna i Hercegovina44
  • Albanija35
  • Srbija32
  • Crna Gora17
  • Sjeverna Makedonija15
  • Kosovo8

Prirodni areal

Samonikao je u skoro cijeloj Evropi, od Irske i Norveške do Portugala i Grčke, zatim u Turskoj, na Kipru, u Libanu i Siriji, na Kavkazu, u Sibiru, Kazahstanu i Kirgistanu, u Kini i Maroku.[25] Za Balkan Kew baza navodi Albaniju, Bugarsku, Grčku i takozvani sjeverozapadni Balkan, odnosno zemlje bivše Jugoslavije.[25,26] Unesen je u Sjevernu i Južnu Ameriku, na Havaje, Novi Zeland, u Japan, Koreju i Lesoto.[25] U Australiju je stigao 1875. kao baštenska biljka i danas je tamo štetan korov.[18]

Šta karta pokazuje (i šta ne)

Najviše nalaza ima Grčka (729), pa Hrvatska (486) i Slovenija (320), jer se tamo najviše bilježi i fotografiše. Malo tačaka u Srbiji (32) ili Bosni i Hercegovini (44) znači da je slabo zabilježen, a ne da je rijedak.[24] Uskolisni oblik koji GBIF vodi kao posebnu vrstu, H. veronense, nije na karti.[27] Tačke na koje se može kliknuti su samo zapisi pod otvorenim licencama (CC0 i CC BY), a sloj sa svim nalazima iscrtava sam GBIF.

06

Gdje raste kantarion

Kantarion raste na suvim livadama, u šikarama, na rubovima šuma i šumskim čistinama, često kao prva biljka na ogoljenom tlu.[1] Uz to ga ima na rubovima njiva, uz puteve i na zapuštenim mjestima.[3]

Kantarion u cvatu na sunčanoj livadi uz rub makadamskog puta, sa travama i rubom šume u pozadini

Najbolje mu odgovaraju sunčana mjesta. Češka baza flore ga vodi kao biljku djelimično šumskog, ali uglavnom otvorenog staništa, sa optimumom na šumskim sječinama i u kupinjacima.[8]

U Hrvatskoj je vezan za brdske livade i mezofilne travnjake na karbonatnim tlima.[7] Raste od nizina do planinskog pojasa, rijetko i u subalpskom.[1] Na Balkanu GBIF zapisi sa visinom idu najčešće do 1000 m (87%), a iznad 1400 m ima ih samo 16.[24]

Podnosi suva i tla sa smjenom vlage, od krečnjačkih do kiselih.[1] Po švicarskoj flori pokazatelj je blago kiselih do neutralnih tala (pH 4,5 do 7,5), umjereno siromašnih do umjereno bogatih hranljivim materijama.[9]

Svjetlosunce do polusjena
duboka sjenapuno sunce
Vlažnost tlasuvo do umjereno vlažno
suvomokro
Hranljive materijesiromašno do umjereno
siromašnobogato
Reakcija tlakiselo do bazno, najčešće blago kiselo do neutralno
kiselobazno
Ellenbergove indikatorske vrijednosti[7]
7
svjetlo
6
toplota
5
kontinen­talnost
4
vlaga
6
reakcija tla
3
azot

Ellenbergove vrijednosti pokazuju na skali od 1 do 9 gdje biljka raste u prirodi. Češka baza flore daje slične brojke (svjetlo 7, toplota 5, vlaga 4, reakcija 6, azot 4).[8] Trake iznad su opisni prikaz istih podataka.

Nadmorska visina nalaza na Balkanu (GBIF, 720 zapisa sa visinom)
0-200 m154
200-400 m115
400-600 m95
600-800 m132
800-1000 m132
1000-1200 m50
1200-1400 m26
1400-1600 m14
1600-2000 m2

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

07

Uzgoj kantariona u bašti

U bašti je lak za uzgoj, ali je jak širilac. Ne vadite biljke iz prirode: u Srbiji je zaštićena komercijalna vrsta i sakuplja se samo uz dozvolu.[13] Van prirodnog areala može postati invazivan korov, pa se u dijelovima Novog Južnog Velsa (Australija) ne smije prodavati.[18]

Položaj

Puno sunce ili polusjena, na izloženom ili zaklonjenom mjestu.[10]

Zemljište

Kreda, glina, ilovača ili pijesak, kiselo, neutralno ili bazno, vlažno ali dobro drenirano.[10] U prirodi uspijeva i na suvim, siromašnim tlima.[1,7]

Razmnožavanje

Sjemenom, dijeljenjem busena ili zelenim reznicama.[10] Sam se širi korijenom: iz pupoljaka na korijenu i iz komadića korijena niču nove biljke.[8,18]

Njega

Orezivanje nije potrebno, samo se biljka počisti prije proljetnog rasta. Puni razvoj dostiže za 2 do 5 godina.[10]

Zima

Otporan je u cijeloj sjevernoj Evropi, na mraz od -15 do -20 °C (RHS H6).[10]

Oprez

Pri radu nosite rukavice, a plodovi nisu za jelo.[10] Stoka koja ga pase postaje preosjetljiva na sunce[18,12], pa ga ne sadite uz pašnjake.

Štetočine i problemi

  • Uglavnom ga ne napadaju štetočine. Rijetko ga može napasti medenjača (Armillaria).[10]
  • Jedna biljka daje i do 33.000 sjemenki godišnje, pa se lako proširi van leje.[18]
  • Lisne bube iz roda Chrysolina mogu u proljeće obrstiti listove.[18]
08

Podvrste i slične vrste

Na Balkanu raste više kantariona sličnih žutih cvjetova. Ključ je presjek stabljike i tačke na listu.[17,21] Lako se razlikuje i čupavodlakavi kantarion (H. hirsutum): cijela biljka mu je gusto dlakava, stabljika bez letvica, a čašični listići imaju crne žlijezde na drškicama.[19] Raste u šumama, uz rijeke i puteve.[33]

Kantarion (Hypericum perforatum), watercolor ilustracija

Kantarion

Hypericum perforatum

  • Stabljika sa samo dvije uzdužne letvice.[1,2]
  • Listovi puni krupnih providnih tačaka.[2]
  • Uski, fino zašiljeni čašični listići.[9]
Planinski kantarion (Hypericum maculatum), watercolor ilustracija

Planinski kantarion

Hypericum maculatum

  • Stabljika četvorouglasta, sa četiri letvice bez krila, često šuplja.[21,28]
  • Listovi bez providnih tačaka ili sa po nekoliko na gornjim listovima, jasne mreže nerava.[21]
  • Široki, tupi čašični listići i mnogo crnih tačaka i crtica po latici.[21] Raste na vlažnim planinskim livadama.[29]
Četverouglasta pljuskavica (Hypericum tetrapterum), watercolor ilustracija

Četverouglasta pljuskavica

Hypericum tetrapterum

  • Stabljika sa četiri uska krila.[30]
  • Sitniji cvjetovi: latice 5 do 7 mm, rijetko sa crnim tačkama.[30]
  • Raste na vlažnim mjestima.[30]
Uskolisni kantarion sa linijskim listovima podvijenog ruba i žutim cvjetovima
Uskolisni oblik

Uskolisni kantarion, <em>H. veronense</em> (syn. <em>H. perforatum</em> subsp. <em>veronense</em>)

Na jugu Evrope preovlađuju biljke uskih ili sitnih listova (var. angustifolium i var. microphyllum). Genetički se razlikuju od širokolisnih, ali nema jasne granice u izgledu.[2] Listovi su im po rubu uvijeni nadolje, a latice samo 2 do 3 puta duže od čašice.[17]

Hrvatska baza flore ga vodi kao podvrstu kantariona[31], a Kew baza kao posebnu vrstu, H. veronense, samoniklu i na Balkanu, a unesenu u Australiju.[32] U Novom Južnom Velsu je upravo uskolisni oblik najrašireniji.[18]

GBIF ga vodi odvojeno: na Balkanu ima 92 nalaza, najviše iz Grčke (66) i Hrvatske (18), i oni nisu na karti iznad.[27]

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

09

Za šta se koristi kantarion i ko ga ne smije uzimati

Kantarion je jedna od najpoznatijih ljekovitih biljaka Evrope, ali nije bezazlen: mijenja djelovanje mnogih lijekova i čini kožu osjetljivom na sunce.

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

Za šta se kantarion koristi po EMA

Evropska agencija za lijekove (EMA) priznaje suve ekstrakte kantariona kao lijek za blage do umjerene depresivne epizode. Kao tradicionalni biljni lijek navodi ga za privremenu mentalnu iscrpljenost, blage tegobe sa varenjem, nervozu sa teškoćama uspavljivanja, a spolja za blage upale kože i male rane.[5]

Američki NCCIH navodi da kod blage do umjerene depresije djeluje bolje od placeba i slično standardnim antidepresivima, ali da nije jasno da li to važi za tešku depresiju ili duže od 12 sedmica.[34] EMA ne preporučuje upotrebu mlađima od 18 godina, trudnicama i dojiljama.[5] Ovo nije savjet za liječenje: prije upotrebe obavezno pitajte ljekara ili farmaceuta.

Kako se pravi kantarionovo ulje

Po starom njemačkom propisu iz 1941, zgnječeni svježi cvjetovi preliju se maslinovim uljem, ostave da fermentišu, pa stoje na suncu oko šest sedmica, dok ulje ne postane jarkocrveno.[4] Crvenu boju daju razgradni proizvodi hipericina koji se rastvaraju u ulju.[4]

EMA ga vodi kao tradicionalni lijek za blage upale kože, poput opekotina od sunca, i za lakše zarastanje malih rana. Kožu namazanu uljem ne treba izlagati jakom suncu, a za djecu mlađu od 12 godina se ne preporučuje.[5] U narodu se ulje koristi za rane, opekotine i bolove u mišićima.[7,22]

Sa kojim lijekovima se kantarion ne smije uzimati

  • Kantarion pojačava rad jetrenih enzima CYP3A4, CYP2B6, CYP2C9 i CYP2C19 i prenosnika P-glikoproteina, pa mnogi lijekovi brže nestaju iz krvi i slabije djeluju.[5]
  • Ne smije se uzimati uz antikoagulanse tipa varfarina, ciklosporin, takrolimus, sirolimus i everolimus, lijekove za HIV (inhibitori proteaze, nukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze) i lijekove za rak kao što su irinotekan i imatinib.[5]
  • Smanjuje djelovanje hormonske kontracepcije: moguće je krvarenje između ciklusa i slabija zaštita od trudnoće, pa treba koristiti i dodatnu zaštitu.[5]
  • Uz antidepresive koji djeluju na serotonin (npr. sertralin, paroksetin) rijetko može izazvati serotoninski sindrom.[5] Slabi i djelovanje digoksina, nekih statina, lijekova protiv epilepsije i nekih antidepresiva.[34,5]
  • Djelovanje na enzime nestaje tek oko sedmicu dana poslije prestanka. Prije planirane operacije recite ljekaru da ga uzimate.[5] Ako pijete bilo koji lijek na recept, prvo pitajte ljekara ili farmaceuta.

Upozorenja i otrovnost

  • Za vrijeme upotrebe izbjegavajte jako sunce i solarijum. Osobe svijetle puti mogu osjetiti trnjenje, peckanje i jače opekotine na suncu.[5] U velikim dozama ili na koži može izazvati teške reakcije poslije sunčanja.[34]
  • Moguće su i mučnina, bol u stomaku, proliv, alergijske reakcije na koži, umor i nemir.[5]
  • Otrovan za pse, mačke i konje: hipericin izaziva preosjetljivost na sunce sa ranama i vlaženjem kože.[11]
  • Stoka koja pase kantarion postaje preosjetljiva na sunce: uznemirenost, trljanje glave, otok i crvenilo oko očiju i ušiju, a moguća je i smrt.[18] Najviše stradaju bijela, nepigmentisana mjesta poput njuške i vimena.[12] Hrvatska baza flore ga vodi kao otrovnog za ovce, koze, goveda, konje i svinje.[7]

Za pčele i prirodu

Cvjetovi su izvor polena.[7] Posjećuju ih medonosne pčele, bumbari, divlje pčele i osolike muhe, a biljka se može i sama oprašiti.[8] RHS ga vodi na listi biljaka za oprašivače.[10]

10

Smije li se brati kantarion: status zaštite

Kantarion nije rijedak, ali se mnogo sakuplja za prodaju, pa je sakupljanje u nekim zemljama ograničeno.

PodručjeStatusDetalji
SrbijaZaštićena, sakupljanje uz dozvoluPrilog II Pravilnika o strogo zaštićenim i zaštićenim divljim vrstama (Sl. glasnik RS 5/2010, 47/2011), pod imenima kantarion, bogorodičina trava i krvavac. Označen je kao komercijalna vrsta na koju se odnosi Uredba o kontroli korišćenja i prometa divlje flore i faune, pa se sakuplja samo uz dozvolu. Isto važi i za planinski kantarion.[13]
Federacija BiHNije zaštićenaNije u Pravilniku o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama (Sl. novine FBiH 21/2020).[35]
Crna GoraKontrolisano sakupljanjeNije zaštićen, ali je na listi nezaštićenih vrsta koje se sakupljaju u komercijalne svrhe, uz dozvolu (Sl. list CG 62/2010).[36]
HrvatskaNije strogo zaštićenaNije u Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013), gdje je od kantariona samo H. spruneri.[37] Ranije propisi (2004, 2006, 2009) vodili su ga kao zaštićenu biljku.[7]
Republika Srpska, Slovenija, Sjeverna Makedonija, Albanija, Bugarska, Grčka, KosovoNije provjerenoZakonske akte za ova područja još nismo pročitali iz primarnog izvora. Status dopunjavamo kad ga provjerimo.
Svijet (IUCN)Nije procijenjena (NE)Nema globalnu procjenu na IUCN Crvenoj listi (kategorija NE, prema podacima GBIF-a).[38]

Zakoni se mijenjaju. Prije sakupljanja u prirodi provjerite važeći propis i potrebnu dozvolu kod nadležnog ministarstva.

11

Taksonomija i porodica

Kantarion je iz porodice Hypericaceae i reda Malpighiales.[6] Rod Hypericum prepoznaje se po žutim laticama i prašnicima skupljenim u tri ili pet snopova.[15]

  1. CarstvoPlantaebiljke
  2. RazdioTracheophytavaskularne biljke[6]
  3. KlasaMagnoliopsidaskrivenosjemenice, dvosupnice[6]
  4. RedMalpighiales
  5. PorodicaHypericaceaekantarioni[6]
  6. RodHypericumpljuskavica (hr.)[7]
  7. VrstaHypericum perforatum L.Species Plantarum, 1753[2]

Ime mu je dao Linné 1753. u djelu Species Plantarum.[2] Među sinonimima su H. officinarum Crantz[1], H. noeanum Boiss.[2], H. lineolatum Jord. i H. plasonii Formánek.[7]

Tetraploid je, sa 32 hromozoma (2n = 32).[2,8] Oko 97% sjemena nastaje bez oplodnje (apomiksija), ali cvijet ipak mora biti oprašen, inače se sjeme ne razvije.[2,17] Biljka je vrlo promjenljiva i možda hibridnog porijekla.[14]

Sa planinskim kantarionom pravi hibrid H. × desetangsii, prilično čest u istočnoj Evropi.[2] Kew baza prihvata tri podvrste: tipičnu perforatum (i na Balkanu), songaricum (Krim, Kavkaz, srednja Azija) i chinense (Kina).[39]

12

Zanimljivosti

Cvijet Ivanjdana.Engleski naziv St John's wort dolazi od Dana svetog Jovana Krstitelja, 24. juna, kad kantarion cvjeta.[3]

Sjeme bez oplodnje.Oko 97% sjemena kantariona nastaje bez oplodnje jajne ćelije (apomiksija).[2] Oprašivanje je ipak potrebno da se sjeme razvije.[17]

Buba koja je spasila pašnjake.Lisna buba Chrysolina quadrigemina unesena je u Kaliforniju 1943. i suzbila je kantarion. To je klasičan primjer uspješne biološke kontrole.[23]

33.000 sjemenki.Jedna biljka može dati do 33.000 sjemenki godišnje, a sjeme ostaje klijavo i 12 godina.[18]

Crveno ulje, malo hipericina.Jedna studija nije našla hipericin u kantarionovom ulju, a novija mjerenja tek tragove. Crvenu boju daju njegovi razgradni proizvodi, nastali kad ulje stoji na suncu.[4]

Hipericizam.Opekotine od sunca kod životinja koje pasu mnogo kantariona dobile su svoje ime, hipericizam. Uobičajene doze lijeka za depresiju obično ne izazivaju takve reakcije kod ljudi.[22]

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

13

Česta pitanja

Kada se bere kantarion?

U vrijeme cvjetanja: za ljekovitu drogu beru se cvjetni vrhovi dok biljka cvjeta.[4] Kantarion cvjeta od maja do septembra, najviše od juna do avgusta.[8,7,9]

Za šta je dobar kantarion?

EMA priznaje suve ekstrakte kantariona kao lijek za blage do umjerene depresivne epizode, a kao tradicionalni biljni lijek za privremenu mentalnu iscrpljenost, blage tegobe sa varenjem, nervozu sa teškoćama uspavljivanja i, spolja, za blage upale kože i male rane.[5] Za tešku depresiju i upotrebu dužu od 12 sedmica nije jasno da li djeluje.[34] Zbog interakcija ga uzimajte samo uz savjet ljekara ili farmaceuta.

Sa kojim lijekovima se kantarion ne smije uzimati?

EMA navodi antikoagulanse tipa varfarina, ciklosporin, takrolimus, sirolimus i everolimus, lijekove za HIV i lijekove za rak kao što su irinotekan i imatinib, a kantarion slabi i hormonsku kontracepciju.[5] Uz antidepresive koji djeluju na serotonin rijetko može izazvati serotoninski sindrom.[5] Ako pijete bilo koji lijek na recept, prvo pitajte ljekara ili farmaceuta.

Ko ne smije uzimati kantarion?

EMA ga ne preporučuje mlađima od 18 godina, trudnicama i dojiljama.[5] Oprez je potreban i uz svaki lijek na recept, a osobe svijetle puti za vrijeme upotrebe mogu jače izgorjeti na suncu.[5]

Kako se pravi kantarionovo ulje?

Po starom njemačkom propisu iz 1941, zgnječeni svježi cvjetovi preliju se maslinovim uljem, ostave da fermentišu, pa stoje na suncu oko šest sedmica, dok ulje ne postane jarkocrveno.[4] EMA ga vodi kao tradicionalni lijek za blage upale kože i male rane; namazanu kožu ne izlažite jakom suncu, a djeci mlađoj od 12 godina se ne preporučuje.[5]

Smije li se brati kantarion?

U Srbiji je zaštićena komercijalna vrsta i sakuplja se samo uz dozvolu.[13] U Crnoj Gori nije zaštićen, ali je na listi vrsta koje se u komercijalne svrhe sakupljaju uz dozvolu.[36]

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

14

Izvori

Svaka tvrdnja na stranici ima oznaku izvora. Posljednja provjera: 19. 11. 2026.

Prikaži izvoreSakrij izvore (39)
  1. Hess, Landolt i Hirzel: Flora der Schweiz, Hypericum perforatum L.. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/47393256E177125959F94281320D141C
  2. Flora Europaea: Hypericum perforatum L.. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/03B0402CFEE2E24BFF29FDDADA64F48E
  3. Plants400: Hypericum perforatum. Oxford Botanic Garden i Herbaria. https://herbaria.plants.ox.ac.uk/bol/plants400/Profiles/GH/Hypericum
  4. Assessment report on Hypericum perforatum L., herba, Final, Revision 1 (EMA/HMPC/244315/2016). European Medicines Agency. https://www.ema.europa.eu/en/documents/herbal-report/final-assessment-report-hypericum-perforatum-l-herba-revision-1_en.pdf
  5. European Union herbal monograph on Hypericum perforatum L., herba, Final, Revision 1 (EMA/HMPC/7695/2021). European Medicines Agency. https://www.ema.europa.eu/en/documents/herbal-monograph/final-european-union-herbal-monograph-hypericum-perforatum-l-herba-revision-1_en.pdf
  6. GBIF Backbone Taxonomy: Hypericum perforatum L. 1753. GBIF. https://www.gbif.org/species/3189486
  7. Flora Croatica Database: Hypericum perforatum L.. PMF Sveučilišta u Zagrebu. https://hirc.botanic.hr/fcd/DetaljiFrame.aspx?IdVrste=5354&taxon=Hypericum+perforatum+L.
  8. Pladias: Hypericum perforatum, karakteristike i Ellenbergove vrijednosti. Pladias, baza češke flore. https://www.pladias.cz/en/taxon/data/Hypericum%20perforatum
  9. Lauber, Wagner i Gygax: Flora Helvetica (2018), Hypericum perforatum subsp. perforatum. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/A6A259FCF747FD1497653961E38BB578
  10. Hypericum perforatum, perforate St John's wort. Royal Horticultural Society. https://www.rhs.org.uk/plants/9021/hypericum-perforatum/details
  11. St. John's Wort (Hypericum perforatum). ASPCA Animal Poison Control. https://www.aspca.org/pet-care/animal-poison-control/toxic-and-non-toxic-plants/st-johns-wort
  12. Photosensitization in Animals. MSD Veterinary Manual. https://www.merckvetmanual.com/integumentary-system/photosensitization/photosensitization-in-animals
  13. Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva (Sl. glasnik RS 5/2010, 47/2011). Ministarstvo zaštite životne sredine Republike Srbije. https://www.ekologija.gov.rs/sites/default/files/old-documents/I_Prirodni_resursi/1._Usvojeni_propisi/1.3._Pravilnici/PRAVILNIK-o-proglasenju-i-zastiti-zasticenih-vrsta.pdf
  14. Flora Iberica, vol. III: Hypericum perforatum L.. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/039087F1FF0DFF27FF05FB67DC4324F7
  15. Flora Europaea: rod Hypericum L.. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/03B0402CFEDAE271FDD6F517DEFAF3E3
  16. Hypericum perforatum (unakrsna provjera). Wikipedia. https://en.wikipedia.org/wiki/Hypericum_perforatum
  17. Hess, Landolt i Hirzel: Flora der Schweiz, grupa Hypericum perforatum i ključ. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/ED36A5A322C675C7259C45A29695B797
  18. St John's wort (Hypericum perforatum). NSW WeedWise, NSW Department of Primary Industries. https://weeds.dpi.nsw.gov.au/Weeds/StJohnsWort
  19. Hess, Landolt i Hirzel: Flora der Schweiz, Hypericum hirsutum L.. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/88AC262EF55F22DC4849EB1CFBC00D6A
  20. Kucharíková A. i sar. (2016): Occurrence and Distribution of Phytochemicals in the Leaves of 17 In vitro Cultured Hypericum spp., Frontiers in Plant Science 7: 1616. PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC5081374
  21. Flora Europaea: Hypericum maculatum Crantz. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/03B0402CFEE3E24AF8C6F50CD3A6F20D
  22. Schempp C. M. i sar. (2002): Johanniskraut (Hypericum perforatum L.). Eine Pflanze mit Relevanz für die Dermatologie, Hautarzt 53: 316-321. PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12063742/
  23. Tingle J. L., Cook-Patton S. C. i Agrawal A. A. (2016): Spillover of a biological control agent (Chrysolina quadrigemina) onto native St. Johnswort (Hypericum punctatum), PeerJ. PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC4824895
  24. GBIF occurrence search: Hypericum perforatum, preuzeto 2026-11-19. GBIF.org. https://www.gbif.org/occurrence/search?taxon_key=3189486
  25. WCVP: rasprostranjenost Hypericum perforatum po TDWG regionima. Royal Botanic Gardens, Kew. https://api.gbif.org/v1/species/207168025/distributions
  26. World Geographical Scheme for Recording Plant Distributions (TDWG WGSRPD). TDWG. https://github.com/tdwg/wgsrpd
  27. GBIF occurrence search: Hypericum veronense Schrank, Balkan, preuzeto 19.11.2026.. GBIF.org. https://www.gbif.org/occurrence/search?taxon_key=8123778
  28. Lauber, Wagner i Gygax: Flora Helvetica (2018), Hypericum maculatum Crantz. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/E329A5019D77BEADE82CDAA678E11136
  29. Hess, Landolt i Hirzel: Flora der Schweiz, Hypericum maculatum Crantz. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/B88949F318E03442CB62B436CFF49F16
  30. Flora Europaea: Hypericum tetrapterum Fries. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/03B0402CFEE3E24AF8C6FB74DCB7F8FA
  31. Flora Croatica Database: Hypericum perforatum L. ssp. veronense (Schrank) H. Lindb.. PMF Sveučilišta u Zagrebu. https://hirc.botanic.hr/fcd/DetaljiFrame.aspx?IdVrste=28954
  32. WCVP: Hypericum veronense Schrank, rasprostranjenost. Royal Botanic Gardens, Kew, preko GBIF-a. https://api.gbif.org/v1/species/207168080/distributions
  33. Flora Europaea: Hypericum hirsutum L.. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/03B0402CFEDFE276F8BAF9FBDC8DF6B2
  34. St. John's Wort. National Center for Complementary and Integrative Health (NIH). https://www.nccih.nih.gov/health/st-johns-wort
  35. Pravilnik o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama (Sl. novine FBiH 21/2020). FAOLEX. https://faolex.fao.org/docs/pdf/bih204206.pdf
  36. Službeni list Crne Gore 62/2010: lista nezaštićenih vrsta koje se sakupljaju u komercijalne svrhe. FAOLEX. https://faolex.fao.org/docs/pdf/mne179340.pdf
  37. Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013). Narodne novine. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2013_12_144_3086.html
  38. IUCN Red List kategorija za Hypericum perforatum (preko GBIF-a). GBIF / IUCN. https://api.gbif.org/v1/species/3189486/iucnRedListCategory
  39. WCVP: prihvaćene podvrste Hypericum perforatum (perforatum, songaricum, chinense) i njihova rasprostranjenost. Royal Botanic Gardens, Kew, preko GBIF-a. https://api.gbif.org/v1/species/207168025/children

Fotografije

  • (MHNT) Hypericum perforatum flower and buttons.jpg: Didier Descouens, CC BY-SA 4.0, izvor
  • 20220609 124955 Hypericum perforatum.jpg: Sdjurovic, CC0, izvor
  • Gospina trava.jpg: Mnalis, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Herbs Near Klekovica.jpg: Marko Randjic, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Hypericum perforatum NoviPazar1.JPG: Wlodzimierz, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Hypericum perforatum NoviPazar2.JPG: Wlodzimierz, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Hypericum perforatum oil extraction HC1.JPG: Holger Casselmann, CC BY-SA 3.0, izvor
  • Hypericum perforatum sl20.jpg: Stefan.lefnaer, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Hypericum perforatum sl21.jpg: Stefan.lefnaer, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Kantarion, Hypericum perforatum.jpg: Mixapirgossi, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Kurgan Tornjos, Serbia - population St John's wort (Hypericum perforatum).JPG: Jozefsu, CC BY-SA 4.0, izvor
  • St John's Wort to the horizon (6498495737).jpg: John Tann from Sydney, Australia, CC BY 2.0, izvor

Podaci o nalazima

GBIF.org (2026-11-19), pretraga zapisa za taxonKey 3189486. Zbirni brojevi obuhvataju sve zapise; tačke za klik samo zapise pod CC0 i CC BY 4.0. Sloj gustine iscrtava GBIF map API.

Ilustracije

Watercolor ilustracije su napravljene uz pomoć vještačke inteligencije, prema fotografijama i istorijskim tablama u javnom vlasništvu, i provjerene naspram opisa iz izvora.