Atlas Biljaka
Pinaceae · zimzeleno četinarsko drvo

Pančićeva omorika

Picea omorika (Pančić) Purk. 1877

omorika, omora, frenja

Pančićeva omorika (omora, frenja) je živi fosil sa Drine: vitka smrča uske krošnje koja prirodno raste samo u slivu srednjeg toka Drine, u zapadnoj Srbiji i istočnoj Bosni i Hercegovini.[1,2] Za nauku ju je otkrio Josif Pančić 1875. kod Zaovina na Tari.[3] Tercijarni je relikt i globalno ugrožena vrsta[2,4], a kao ukrasno drvo sadi se po parkovima srednje i sjeverne Evrope i Sjeverne Amerike.[5]

Watercolor ilustracija Pančićeve omorike: visoko vitko stablo uske krošnje sa granama koje vise uz deblo, i detalj grančice sa iglicama i ljubičastom šišarkom
Porodica
Pinaceae, red Pinales[6]
Životni oblik
zimzeleno četinarsko drvo[7]
Visina
do 30 m[8], najviša divlja stabla oko 35 m[2]
Cvjeta
kraj aprila do juna[5]
Nadmorska visina
oko 800 do 1.500 m[1]
Areal
samo srednji tok Drine, Srbija i BiH[2]
Otpornost na mraz
RHS H7, ispod -20 °C[7]
Zaštita
IUCN ugrožena (EN)[4]; u Srbiji strogo zaštićena[9]
01

Kako prepoznati Pančićevu omoriku

Omorika je prava smrča: svaka iglica sjedi na drvenastom jastučiću, a zrele šišarke vise.[1] Od drugih smrča razlikuje je pljosnata iglica sa bijelim prugama i kratka šišarka, koja je mlada tamno ljubičasta.[8,1]

Uska, stubasta krošnja omorike sa granama koje vise uz deblo

Krošnja

Vitko, pravo drvo vrlo uske, kupaste krošnje, granate do zemlje.[2] Grane prvog reda su kratke[5], a grane drugog reda povijene nadolje i priljubljene uz deblo. Takav oblik tornja ima u šumi, dok stabla koja rastu sama na otvorenom razviju širu krošnju.[1]

do 30 m visinekrošnja u bašti 2,5 do 4 m široka
Grančica omorike sa iglicama odozgo i odozdo, sa dvije bijele pruge

Iglice i grančica

Iglice su pljosnate, sa tupim vrhom i sitnim šiljkom.[8] Jedna strana je sjajno tamnozelena, a druga ima dvije bijele pruge puči, svaka od 4 do 6 redova, zbog čega krošnja ima srebrnast odsjaj.[2,1] Mlade grančice su u prvoj i drugoj godini dlakave.[1] Pupoljci su jajasto kupasti, 5 do 8 mm, sa crvenkasto do narandžastosmeđim ljuskama.[2]

iglica 8 do 18 mm, rijetko do 22 mmširoka 1,1 do 2,2 mm
Svijetlocrveni muški strobili i tamno ljubičasti mladi ženski strobil omorike

Muški i ženski cvjetovi

Kao četinar, omorika nema prave cvjetove nego strobile. Muški strobili su svijetlocrveni[5], dugi 2 do 2,5 cm.[2] Ženski nastaju u vrhu krošnje, u početku su uspravni i tamno plavoljubičasti.[1,2] Oprašuje se vjetrom[10], a polenovo zrno ima dvije zračne kese, manje nego kod obične smrče.[1]

muški strobil 2 do 2,5 cmcvjeta april do jun
Viseća zrela šišarka omorike, crvenkastosmeđa, sa skoro okruglim ljuskama

Šišarka

Zrela šišarka visi, jajasto duguljasta je i smolasta.[8,1] Mlada je tamnoplava do ljubičasta, a još iste jeseni sazrije u crvenkasto ili sivosmeđu.[2,10] Ljuske su skoro okrugle i sitno nazubljene po ivici.[8] Šišarka može imati do 90 ljuski, a na stablu ostaje i do dvije godine.[1]

3 do 6,5 cm dužinedo 90 ljuski
Smeđe sjemenke omorike sa svijetlim papirastim krilcem

Sjeme

Pod svakom ljuskom su dvije sjemenke koje raznosi vjetar.[1] Sjemenka je smeđa, a krilo je blijedo žućkastosmeđe i papirasto.[2] U kilogramu ima oko 400.000 do 430.000 sjemenki.[10]

sjemenka oko 3 mmkrilo 6 do 8 mm
Tanka crvenkastosmeđa kora omorike koja se ljušti u tankim pločicama

Kora

Kora je tanka i crvenkastosmeđa.[5] Na mladim stablima je hrapava, a kasnije posivi i ljušti se u tankim pločicama.[2] Korijenov sistem je vrlo plitak i razgranat.[1]

deblo do oko 1 m prečnika
02

Fotografije iz prirode

Fotografije iz prirodnog areala na Tari i u Bosni i Hercegovini, i detalji sa posađenih stabala. Za svaku je naveden autor i licenca.

Klik na fotografiju otvara je u punoj veličini sa potpisom autora i licencom. Sve fotografije su pod licencama koje dozvoljavaju i komercijalnu upotrebu.

03

Uska krošnja i dvobojna iglica

Omoriku je lako prepoznati izdaleka po krošnji uskoj kao toranj, a izbliza po iglici koja je s jedne strane tamnozelena, a s druge bijelo prugasta.[2,1]

Lijevo vitko stablo omorike sa snijegom na povijenim granama, desno uvećana grančica sa iglicama okrenutim licem i naličjem i ljubičastom šišarkom

Krošnja kao toranj

Grane prvog reda su kratke[5], a grane drugog reda vise i priljubljene su uz deblo, pa je krošnja uska kao šiljak.[1] Britanska šumarska služba (Forest Research) taj oblik i povijene grane opisuje kao prirodnu prilagodbu za otresanje snijega, zbog koje omorika podnosi i mokar snijeg.[11]

Iglica izbliza

Na grani se dvije bijele pruge vide odozdo[2,7], iako ih Flora Europaea opisuje na gornjoj strani iglice.[8] Evropski atlas šumskog drveća takav raspored puči naziva epistomatičnim.[1]

Uska krošnja ostaje i u bašti: RHS je opisuje kao graciozno, vitko drvo uske kupaste krošnje, široko svega 2,5 do 4 m.[7]

Zrela šišarka je kratka, 3 do 6,5 cm[8,1], pa se lako razlikuje od obične smrče, čije su šišarke duge 10 do 18 cm.[13]

Zbog uske krošnje, srebrnastog odsjaja i otpornosti na zagađen vazduh omorika je cijenjeno gradsko drvo, a sorte uske krošnje stanu i u male gradske vrtove.[1]

Mlade omorike niču među ugljenisanim panjevima na strmoj padini poslije požara

Vatra: i prijetnja i prilika

Poslije požara sjeme dobro niče, pa je umjerena vatra omorici u prošlosti možda i pomagala.[14] Odrasla stabla su ipak vrlo osjetljiva: poslije požara 2021. i 2024. sušila su se odmah i godinama kasnije, čak i van opožarenih dijelova.[15]

04

Kada cvjeta Pančićeva omorika

Pančićeva omorika cvjeta od kraja aprila do juna, zavisno od staništa.[5] Šišarke sazriju u oktobru i novembru iste godine[5], a na stablu mogu ostati i do dvije godine.[1] Dobar urod šišarki je svake 2 do 4 godine.[16]

Cvjetanje i oprašivanje
Mlade šišarke rastu
Šišarke sazrijevaju
Berba šišarki za sjeme
Rasipanje sjemena

Svjetlija nijansa = moguće, ali rjeđe (rano ili kasno u sezoni, zavisno od visine i izloženosti). Klik na mjesec filtrira i kartu ispod.

Nalazi na Balkanu po mjesecu (GBIF, n = 114)
JFMAMJJASOND

Broj nalaza pokazuje kada ljudi najčešće bilježe stablo. Kod omorike je vrhunac u maju, u vrijeme cvjetanja, ali drvo je zimzeleno i vidi se cijele godine, pa grafikon nije kalendar.

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

05

Rasprostranjenost Pančićeve omorike na Balkanu

Svaka tačka je zabilježen nalaz iz GBIF-a, globalne baze podataka o biodiverzitetu. Pomjeri klizač ili klikni mjesec u kalendaru iznad i karta će pokazati samo nalaze iz tog mjeseca.[17]

Nalazi po zemlji

Ukupno 116 georeferenciranih zapisa. Klik na zemlju zumira kartu.

  • Bosna i Hercegovina74
  • Srbija38
  • Hrvatska3
  • Slovenija1

Prirodni areal

Kew baza (WCVP) je vodi kao samoniklu samo u Bosni i Hercegovini i Srbiji, na Tari, u šemi regiona na takozvanom sjeverozapadnom Balkanu.[18,19,20] U Srbiji su glavne sastojine na Tari i izdvojena populacija u kanjonu Mileševke. U Bosni i Hercegovini raste u manjim grupama između Višegrada, Rogatice i Srebrenice, i u dvije južnije populacije, kod Čajniča i Foče.[1] U Bosni i Hercegovini je potvrđena na 26 lokaliteta[21], a u Srbiji na 11.[4]

Šta karta pokazuje (i šta ne)

Pažnja: većina od oko 5.090 GBIF nalaza sa koordinatama su posađena stabla, a ne divlje populacije. Samo Njemačka ima 2.932 nalaza, a slijede Velika Britanija (479), Holandija (450) i Švedska (401).[17] Kew baza je u Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Španiji i Švedskoj vodi kao unesenu.[19] Ni na Balkanu nije svaka tačka prirodna: od 116 nalaza (74 u BiH, 38 u Srbiji, 3 u Hrvatskoj i 1 u Sloveniji), nalazi u Vojvodini, kod Grocke, u Đerdapu, Sarajevu, Hrvatskoj i Sloveniji su posađena stabla, jer prirodne populacije rastu samo uz srednji tok Drine.[17,1] Posađena stabla se ponegdje i sama obnavljaju: u Bečkoj šumi, ispod sastojine posađene 1903, rastu desetine mladih biljaka.[22] Tačke na koje se može kliknuti su samo zapisi pod otvorenim licencama (CC0 i CC BY), a sloj sa svim nalazima iscrtava sam GBIF.

06

Gdje raste Pančićeva omorika

Pančićeva omorika prirodno raste samo uz srednji tok Drine[2], na strmim, kamenitim padinama i liticama okrenutim sjeveru, istoku i zapadu, najčešće na krečnjaku, između oko 800 i 1.500 m nadmorske visine.[1]

Strma krečnjačka padina kanjona sa uskim, šiljatim krošnjama omorike među bukvom i crnim borom, rijeka u dubini

Osim na krečnjaku raste i na serpentinitu, na primjer u Zmajevačkom potoku i Trenicama na Tari[4,14], a u Crvenom potoku raste i na tresetištu.[4] Na slabo prozračnom tlu tresetišta opstaje jer korijen razvija u gornjem sloju.[1]

Gradi čiste sastojine, ili mješovite sa običnom smrčom i crnim borom na višim položajima i sa bukvom na nižim, a uz nju rastu i jela, bijeli bor i crna joha.[1] Klima je planinska, sa hladnim zimama, debelim snijegom i vrućim, suvim ljetima[1], a u prirodnom arealu padne 800 do 2.000 mm padavina godišnje.[11]

Mlade biljke se uspješno obnavljaju uglavnom na najstrmijim padinama i liticama, jer je na blažim terenima potiskuju jela, bukva i obična smrča.[4,1] Na Balkanu je 88 od 102 GBIF zapisa sa visinom između 800 i 1.400 m, a šest zapisa ispod 200 m su posađena stabla u nizijama, jer su sva prirodna nalazišta između 750 i 1.550 m.[17,10]

Svjetlosunce; u prirodi sjeverne padine
duboka sjenapuno sunce
Vlažnost tlaumjereno suvo do mokro
suvomokro
Hranljive materijesiromašno do bogato
siromašnobogato
Reakcija tlakiselo do bazno, najčešće krečnjak
kiselobazno
Nadmorska visina nalaza na Balkanu (GBIF, 102 zapisa sa visinom)
0-200 m6
200-400 m0
400-600 m1
600-800 m7
800-1000 m17
1000-1200 m35
1200-1400 m36
07

Pančićeva omorika u dvorištu: sadnja i sorte

Široko se sadi kao ukrasno drvo u srednjoj i sjevernoj Evropi i Sjevernoj Americi, a ponegdje i u šumarstvu.[5] RHS joj je 2000. dodijelio nagradu za vrtnu vrijednost (AGM).[7] Divlja stabla, šišarke i sjeme u prirodi ne dirajte: u Srbiji je strogo zaštićena, a korišćenje strogo zaštićenih vrsta je zabranjeno bez dozvole ministarstva.[9]

Gdje raste Pančićeva omorika i gdje je vidjeti

Prirodno raste samo u slivu srednjeg toka Drine, u zapadnoj Srbiji i istočnoj Bosni i Hercegovini.[1,2] U Srbiji su sve lokacije osim jedne u Nacionalnom parku Tara.[4] Kolima se može prići sastojinama u Zmajevskom potoku i Trenicama.[5] Mjesto otkrića je zaseok Đurići u Zaovinama.[23]

Položaj u dvorištu

Puno sunce, bilo koja strana svijeta, izloženo ili zaklonjeno mjesto, ali zaštićeno od hladnih, isušujućih vjetrova.[7] Korijenu treba dosta prostora, pa kao ulično drvo bez dovoljno mjesta često propada.[2]

Zemljište

Glina, ilovača ili pijesak, kiselo, neutralno ili bazno, vlažno ali propusno.[7] Uspijeva i na tankom krečnjačkom tlu[2], a treba joj bar 650 mm padavina godišnje.[11]

Razmnožavanje

Sjemenom ili poluodrvenjelim reznicama; orezivanje nije potrebno.[7] Sjeme iz prirodnih populacija u BiH klijalo je u prosjeku 57 %, a 27 % sjemenki je bilo prazno. Čuvanje sjemena šest mjeseci u frižideru na oko 4 °C povećalo je klijavost za 20 do 28 %.[10]

Zima i grad

Otporna je ispod -20 °C (RHS H7).[7] Manje strada od mraza nego obična i sitkanska smrča i podnosi vjetar i zagađen vazduh.[11] Šišarke počinje da rađa sa oko 30 do 40 godina.[11]

Sorte

Patuljasta 'Nana', izabrana oko 1930. u Boskopu[2], naraste 2,5 do 4 m i ima nagradu AGM.[24] Viseća 'Pendula' je vitko drvo jače povijenih grana, sa nagradom AGM od 2003.[25] 'Pendula Bruns' je puštena u prodaju 1955.[2]

Štetočine i problemi

  • Moguće štetočine su smrčine vaši (adelgide), crveni pauk i lisne vaši četinara, a od bolesti mednjača.[7]
  • Napadaju je potkornjaci Ips typographus i Dendroctonus micans i gljiva Gremmeniella abietina.[1] Otpornija je od mnogih četinara na Heterobasidion annosum, ali je jeleni i srne rado brste.[11]
  • U kulturi nije naročito dugovječna: od prvih stabala u Arnoldovom arboretumu i od sadnje u Kewu 1889. nijedno nije preživjelo.[2]
08

Pančićeva omorika, obična smrča i jela: kako ih razlikovati

Na Tari i uz Drinu omorika raste zajedno sa običnom smrčom i jelom.[1] Najlakše se razlikuju po iglicama i šišarkama.[8,26,27]

Pančićeva omorika (Picea omorika), watercolor ilustracija

Pančićeva omorika

Picea omorika

  • Iglice pljosnate, tupe, sa dvije bijele pruge.[8,2]
  • Šišarke kratke, 3 do 6,5 cm, mlade tamno ljubičaste.[8,1]
  • Vrlo uska krošnja, grane drugog reda vise uz deblo.[1]
Obična smrča (Picea abies), watercolor ilustracija

Obična smrča

Picea abies

  • Iglice četvorouglaste, šiljate, sa pučima na sve četiri strane.[26]
  • Šišarke duge 10 do 18 cm, valjkaste.[13]
  • Sa omorikom se ne ukršta, iako u prirodi rastu zajedno.[2]
Jela (Abies alba), watercolor ilustracija

Jela

Abies alba

  • Iglice 15 do 30 mm, savitljive, sa urezanim vrhom; bočne su raširene vodoravno, pa na grančici ostaje jasan razdjeljak.[27]
  • Šišarke 10 do 20 cm, sa izvučenim i povijenim pricvjetnim ljuskama.[27]
  • Mlade grančice gusto dlakave, pupoljci bez smole.[27]
09

Upotreba i bezbjednost

Danas se omorika koristi skoro samo kao ukrasno drvo, ali je nekad bila cijenjena i zbog drveta.[1]

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

Drvo

Drvo je bilo cijenjeno kao tehničko drvo dobrog kvaliteta. Od njega su se pravile i posebne posude za sir, a u gradnji je najčešće služilo za krovne konstrukcije.[1] Po građi liči na drvo obične smrče.[5] Upotrebu je dugo ograničavala nepristupačnost staništa.[4]

Parkovi i šumarstvo

Zbog uske krošnje i otpornosti na gradsko zagađenje sadi se u grupama, kao soliter ili kao drvored.[1] Flora Europaea bilježi sadnju za drvo u nekim skandinavskim zemljama[8], a u Britaniji je šumari koriste od početka 20. vijeka. U posljednje vrijeme omiljena je i kao novogodišnje drvce u saksiji.[2]

Upozorenja

  • Za otrovnost za ljude i kućne ljubimce nismo našli pouzdan izvor, pa podatak ne navodimo.
  • Ne sakupljajte šišarke, sjeme ni mlade biljke u prirodi: u Srbiji je strogo zaštićena vrsta, a u Federaciji BiH zaštićena.[9,28]
10

Zašto je Pančićeva omorika ugrožena: status zaštite

Pančićeva omorika je globalno ugrožena vrsta (IUCN EN), jer joj je areal vrlo mali, oko 4.076 km².[4,31] U Srbiji je strogo zaštićena.[9] Najveća prijetnja su šumski požari.[1,4] U Bosni i Hercegovini su požari 1946/47. uništili 13 populacija[21], a požari 2021. i 2024. teško su oštetili najveće sastojine u Republici Srpskoj, kod Gostilje, Velikog Stoca i Grada.[15] Prirodno obnavljanje je slabo, a jela, bukva i obična smrča je potiskuju.[4]

PodručjeStatusDetalji
SrbijaStrogo zaštićenaPrilog I Pravilnika o strogo zaštićenim i zaštićenim divljim vrstama (Sl. glasnik RS 5/2010, 47/2011), kao Pančićeva omorika. Za strogo zaštićene vrste zabranjeno je korišćenje, uništavanje i svaka aktivnost koja ih ugrožava, osim uz dozvolu ministarstva.[9] Sve lokacije osim jedne su u Nacionalnom parku Tara.[4]
Federacija BiHZaštićenaPrilog II (zaštićene divlje vrste) Pravilnika o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama (Sl. novine FBiH 21/2020).[28] Na Crvenoj listi flore FBiH je u kategoriji gotovo ugrožena (NT).[29]
Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Sjeverna Makedonija, Albanija, Bugarska, Grčka, KosovoNe raste prirodnoPrirodno raste samo u Srbiji i Bosni i Hercegovini.[18] U ovim zemljama ima samo posađenih stabala.
Republika SrpskaNije provjerenoPrimarni zakonski akt Republike Srpske nismo uspjeli pročitati. Prema procjeni za IUCN, sve sastojine u Bosni i Hercegovini zaštićene su nacionalnim propisima.[4]
Evropska unijaNije na aneksimaNije na aneksima Direktive o staništima (92/43/EEZ).[30] U EU ionako ne raste prirodno, nego samo posađena.[19]
Svijet (IUCN)Ugrožena (EN)Globalno ugrožena po kriterijumu B1ab(i,ii,iii,v): manje od pet lokacija i obuhvat areala oko 4.076 km².[4,31] Status je podignut sa ranjive (VU) na ugroženu poslije terenskog rada 2008. i 2010.[2]

Četiri prirodne populacije i tri zasada uključeni su u evropsku mrežu jedinica za očuvanje genetičkih resursa šumskog drveća (EUFORGEN).[32] Zakoni se mijenjaju: prije bilo kakvog zahvata u prirodi provjerite važeći propis kod nadležnog ministarstva.

11

Ko je opisao Pančićevu omoriku: taksonomija

Omorika je četinar iz porodice borova (Pinaceae) i jedina evropska smrča pljosnatih iglica.[2]

  1. CarstvoPlantaebiljke
  2. RazdioTracheophytavaskularne biljke[6]
  3. KlasaPinopsidačetinari[6]
  4. RedPinales[6]
  5. PorodicaPinaceaeborovi, smrče, jele, ariši
  6. RodPiceasmrče
  7. VrstaPicea omorika (Pančić) Purk.Oesterr. Monatsschr. Forstwesen 27: 446, 1877[33]

Pančić ju je opisao 1876. kao Pinus omorika, sa nalazišta kod Zaovina, gdje je rijetka, sa Crvene stijene iznad Rastišta i planine Janjac iznad Štule, a mještani su mu pokazali i planinu Semeć iznad Višegrada u Bosni. Već u opisu su zabilježena narodna imena omorika, omora i frenja.[34] U rod smrča prebacio ju je Emanuel von Purkyně 1877.[33] Sinonimi su Pinus omorika Pančić i Abies omorika (Pančić) Nyman.[18]

Zbog pljosnatih iglica dugo se smatralo da je srodna azijskim i sjevernoameričkim smrčama, ali molekularne analize su to uglavnom opovrgle: svrstavaju je u evroazijsku grupu, najbliže istočnoj smrči (P. orientalis).[2] U kulturi se ukršta sa drugim smrčama[2], a hibrid sa crnom smrčom (P. mariana), P. × mariorika, opisao je Boom 1959.[35]

Uprkos malim populacijama, genetička raznolikost je neočekivano visoka: prosječna očekivana heterozigotnost na pet mikrosatelitskih lokusa bila je 0,83.[36] Populacije su ipak jako izolovane: sjeme se među njima skoro ne razmjenjuje, a 56,8 % mitohondrijske raznolikosti otpada na razlike između populacija.[37] Analiza 499 stabala iz deset populacija pokazuje da se vrsta u posljednjem ledenom dobu širila, a poslije njega povukla.[38]

12

Zanimljivosti o Pančićevoj omorici

Živi fosil.U toplijim i vlažnijim periodima početkom posljednjeg ledenog doba, prije oko 100.000 godina, rasla je širom srednje Evrope.[1] Danas je tercijarni relikt sačuvan samo uz Drinu.[2,14]

Sporan datum otkrića.Elwes i Henry kao dan otkrića navode 1. avgust 1875, kod Zaovina. Drugi autori pominju 1872, ili tvrde da je Pančić 1875. samo dobio uzorke, a stanište posjetio tek 1877.[2]

Šuma spaljena u ratu.Šuma Strugovi spaljena je namjerno tokom sukoba 1992-1993, pa je u njoj ostalo manje od 100 odraslih stabala.[4]

Mit o hibridu.Priča da se divlja omorika ukršta sa sitkanskom smrčom iz obližnjih zasada je, po procjeni za IUCN, gradska legenda.[4]

Rekorderi u tuđini.Najviša omorika u Britaniji, u Murthly Castle u Škotskoj, imala je 2017. visinu 31,5 m, a u arboretumu Mustila u Finskoj jedna je 2014. imala oko 33 m.[2,5]

Sjeme preko Berlina.Arnoldov arboretum dobio je sjeme 1880. iz Berlina, a Kew 1889. iz Beograda.[2]

13

Česta pitanja

Gdje raste Pančićeva omorika?

Prirodno raste samo u slivu srednjeg toka Drine, u zapadnoj Srbiji i istočnoj Bosni i Hercegovini, na strmim padinama na oko 800 do 1.500 m.[1,2] U Srbiji su sve lokacije osim jedne u Nacionalnom parku Tara.[4] U Bosni i Hercegovini raste između Višegrada, Rogatice i Srebrenice, i kod Čajniča i Foče.[1]

Ko je i kada otkrio Pančićevu omoriku?

Za nauku ju je otkrio Josif Pančić 1875. kod Zaovina na Tari.[3] Datum je sporan: Elwes i Henry navode 1. avgust 1875, drugi autori pominju 1872, ili da je Pančić stanište posjetio tek 1877.[2] Mjesto otkrića je zaseok Đurići u Zaovinama.[23]

Da li je Pančićeva omorika ugrožena vrsta?

Da. Na IUCN Crvenoj listi je globalno ugrožena (EN), zbog vrlo malog areala[4,31], a najveća prijetnja su šumski požari.[1,4] U Srbiji je strogo zaštićena, a u Federaciji BiH zaštićena.[9,28]

Može li se Pančićeva omorika saditi u dvorištu?

Može: voli puno sunce i zaklon od hladnih, isušujućih vjetrova[7], a korijenu treba dosta prostora.[2] Patuljasta sorta 'Nana' naraste 2,5 do 4 m.[24] Divlja stabla, šišarke i sjeme u prirodi ne dirajte, jer je u Srbiji strogo zaštićena.[9]

Po čemu se Pančićeva omorika razlikuje od obične smrče?

Omorika ima pljosnate, tupe iglice sa dvije bijele pruge i kratke šišarke, 3 do 6,5 cm, a krošnja joj je vrlo uska.[8,2,1] Obična smrča ima četvorouglaste, šiljate iglice i šišarke duge 10 do 18 cm.[26,13]

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

14

Izvori

Svaka tvrdnja na stranici ima oznaku izvora. Posljednja provjera: 19. 11. 2026.

Prikaži izvoreSakrij izvore (38)
  1. Ballian D., Ravazzi C., Caudullo G. (2016): Picea omorika in Europe: distribution, habitat, usage and threats. European Atlas of Forest Tree Species. Publications Office of the EU (JRC). https://forest.jrc.ec.europa.eu/media/atlas/Picea_omorika.pdf
  2. Picea omorika. Trees and Shrubs Online. https://www.treesandshrubsonline.org/articles/picea/picea-omorika
  3. Ballian D., Sinanović S. (2017): Novi nalazi Pančićeve omorike u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH (PN) 37. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. https://ojs.zemaljskimuzej.ba/index.php/gzm-bih-pn/article/view/88
  4. Mataruga M., Isajev D., Gardner M. F. i sar.: Picea omorika, Threatened Conifers of the World (IUCN procjena). Royal Botanic Garden Edinburgh. https://threatenedconifers.rbge.org.uk/conifers/picea-omorika
  5. Picea omorika (Serbian spruce) description. The Gymnosperm Database. https://www.conifers.org/pi/Picea_omorika.php
  6. GBIF Backbone Taxonomy: Picea omorika (Pančić) Purk. 1877. GBIF. https://www.gbif.org/species/5284950
  7. Picea omorika, Serbian spruce. Royal Horticultural Society. https://www.rhs.org.uk/plants/12966/picea-omorika/details
  8. Flora Europaea: Picea omorika (Pančić) Purkyně. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/1213417EFFDEFFDCC9B0F602427EC350
  9. Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva (Sl. glasnik RS 5/2010, 47/2011). Ministarstvo zaštite životne sredine Republike Srbije. https://www.ekologija.gov.rs/sites/default/files/old-documents/I_Prirodni_resursi/1._Usvojeni_propisi/1.3._Pravilnici/PRAVILNIK-o-proglasenju-i-zastiti-zasticenih-vrsta.pdf
  10. Mataruga M., Bosančić B., Cvjetković B. (2025): Cone and seed variability in Serbian spruce: indicators of population endangerment, Šumarski list 149 (11-12). Hrvatsko šumarsko društvo. https://ojs.srce.hr/sumlist/article/view/35250
  11. Serbian spruce (OMS), Tree species database. Forest Research (UK). https://www.forestresearch.gov.uk/tools-and-resources/tree-species-database/133261-serbian-spruce-oms/
  12. Pančićeva omorika (Picea omorika). Plantea. https://www.plantea.com.hr/panciceva-omorika/
  13. Flora Europaea: Picea abies subsp. abies. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/1213417EFFDEFFDCCFB7F7564BC0C27F
  14. Popović Z., Vidaković V., Janković J. (2023): Variability of leaf traits in natural populations of Picea omorika determines ignitability of fresh foliage, Frontiers in Forests and Global Change 6. Frontiers. https://www.frontiersin.org/journals/forests-and-global-change/articles/10.3389/ffgc.2023.1196809/full
  15. Mataruga M., Milanović Đ. (2025): Požari 2021-2024. u najvećim prirodnim sastojinama Pančićeve omorike u Republici Srpskoj i njihove posljedice, Glasnik Šumarskog fakulteta 35. Šumarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. https://glasnik.sf.unibl.org/index.php/gsfbl/article/view/297
  16. Morandini R.: Forest seed handling equipment and procedures, Unasylva 15 (4), tabela učestalosti uroda i mjeseci berbe šišarki. FAO. https://www.fao.org/4/x5401e/x5401e07.htm
  17. GBIF occurrence search: Picea omorika, preuzeto 2026-11-19. GBIF.org. https://www.gbif.org/occurrence/search?taxon_key=5284950
  18. World Checklist of Vascular Plants (WCVP): Picea omorika (Pančić) Purk. 1877. Royal Botanic Gardens, Kew, preko GBIF-a. https://www.gbif.org/species/207476072
  19. WCVP: rasprostranjenost Picea omorika po TDWG regionima. Royal Botanic Gardens, Kew. https://api.gbif.org/v1/species/207476072/distributions
  20. World Geographical Scheme for Recording Plant Distributions (TDWG WGSRPD). TDWG. https://github.com/tdwg/wgsrpd
  21. Mataruga M., Milanović Đ. (2020): Prirodne populacije Pančićeve omorike u Republici Srpskoj (BiH), Glasnik Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci 30. Šumarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci. https://glasnik.arbormagna.opalstacked.com/index.php/gsfbl/article/view/224
  22. Stöhr O. i sar. (2009): Beiträge zur Flora von Österreich III, Linzer biologische Beiträge 41: Picea omorika u Bečkoj šumi. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/205CD470FFC2FFADD2912F4E1D1CFBDA
  23. Prirodna obnova semena Pančićeve omorike još uvek je enigma za naučnike (preuzeto od RTS-a, 24.10.2024). N1. https://n1info.rs/zeleni-kutak/prirodna-obnova-semena-panciceve-omorike-jos-uvek-je-enigma-za-naucnike/
  24. Picea omorika 'Nana'. Royal Horticultural Society. https://www.rhs.org.uk/plants/99400/picea-omorika-nana/details
  25. Picea omorika 'Pendula'. Royal Horticultural Society. https://www.rhs.org.uk/plants/90723/picea-omorika-pendula/details
  26. Flora Europaea: Picea abies (L.) Karsten. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/1213417EFFDEFFDCCFB6F8C34EBBC052
  27. Flora Europaea: Abies alba Miller. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/1213417EFFDFFFDDCE0FFB344E32C067
  28. Pravilnik o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama (Sl. novine FBiH 21/2020). FAOLEX. https://faolex.fao.org/docs/pdf/bih204206.pdf
  29. Crvena lista flore Federacije Bosne i Hercegovine (2013). Federalno ministarstvo okoliša i turizma. https://fmoit.gov.ba/wp-content/uploads/dokumenti/Crvena-lista-Flore-FBiH.pdf
  30. Direktiva Savjeta 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (prečišćen tekst 1.7.2013). EUR-Lex. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:01992L0043-20130701
  31. IUCN Red List kategorija za Picea omorika (preko GBIF-a). GBIF / IUCN. https://api.gbif.org/v1/species/5284950/iucnRedListCategory
  32. Picea omorika (Serbian spruce). EUFORGEN. https://www.euforgen.org/species/picea-omorika/
  33. IPNI: Picea omorika (Pančić) Purk., Oesterr. Monatsschr. Forstwesen 27: 446 (1877). International Plant Names Index. https://www.ipni.org/n/60440467-2
  34. IPNI: Pinus omorika Pančić, Neu. Conif. Alp. 4 (1876), tipski lokaliteti i narodna imena. International Plant Names Index. https://www.ipni.org/n/263171-1
  35. Picea × mariorika. Trees and Shrubs Online. https://www.treesandshrubsonline.org/articles/picea/picea-x-mariorika/
  36. Aleksić J. M. i sar. (2009): EST-SSRs developed for other Picea species amplify in Picea omorika and reveal high genetic variation in two natural populations, Belgian Journal of Botany 142. IMGGE repozitorijum. https://imagine.imgge.bg.ac.rs/handle/123456789/400
  37. Aleksić J. M., Geburek T. (2010): Mitochondrial DNA reveals complex genetic structuring in a stenoendemic conifer Picea omorika, Plant Systematics and Evolution 285. IMGGE repozitorijum. https://imagine.imgge.bg.ac.rs/handle/123456789/460
  38. Aleksić J. M., Geburek T. (2014): Quaternary population dynamics of an endemic conifer, Picea omorika, and their conservation implications, Conservation Genetics 15. IMGGE repozitorijum. https://imagine.imgge.bg.ac.rs/handle/123456789/789

Fotografije

  • Djurici-Pancic.jpg: Nataša Stefanović; original uploader was Goldfinger at sr.wikipedia, CC BY 2.5, izvor
  • Nacionalni park Tara; Pančićeva omorika na Bilješkoj steni.JPG: Bojana Stulic, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Omorika, male strobili polination.jpg: Gmihail at Serbian Wikipedia, CC BY-SA 3.0 rs, izvor
  • Omorika cone & longitudinal section.jpg: Gmihail at Serbian Wikipedia, CC BY-SA 3.0 rs, izvor
  • Omorika seeds.jpg: Gmihail at Serbian Wikipedia, CC BY-SA 3.0 rs, izvor
  • Picea omorika, Bosnia Herzegovina.jpg: Dalibor Ballian, CC BY 4.0, izvor
  • Picea omorika, Zaovine, Serbia 3.jpg: thomas--, CC BY 4.0, izvor
  • Picea omorika, Zaovine, Serbia 5.jpg: thomas--, CC BY 4.0, izvor
  • Picea omorika, Zaovine, Serbia 6.jpg: thomas--, CC BY 4.0, izvor
  • Picea omorika seed cones.jpg: Iifar, Public domain, izvor
  • Picea omorika young female cone - Keila.jpg: Ivar Leidus, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Tara НП03 04.jpg: PANJAVISION, CC BY-SA 4.0, izvor

Podaci o nalazima

GBIF.org (2026-11-19), pretraga zapisa za taxonKey 5284950. Zbirni brojevi obuhvataju sve zapise; tačke za klik samo zapise pod CC0 i CC BY 4.0. Sloj gustine iscrtava GBIF map API.

Ilustracije

Watercolor ilustracije su napravljene uz pomoć vještačke inteligencije, prema fotografijama i istorijskim tablama u javnom vlasništvu, i provjerene naspram opisa iz izvora.