Atlas Biljaka
Gesneriaceae · balkanski endem, biljka uskrsnuća

Srpska ramonda

Ramonda serbica Pančić 1874

srpska ramondija

Srpska ramonda (srpska ramondija) raste u sjenovitim pukotinama krečnjačkih stijena, a iz njene prizemne rozete naboranih, dlakavih listova dižu se ljubičasti cvjetovi na tankim drškama.[1,2] To je biljka uskrsnuća: ljeti se potpuno osuši, a poslije zalivanja već za jedan dan ponovo radi punim kapacitetom.[3,4] Balkanski je endem i ostatak flore iz tercijara, iz vremena kad je klima u južnoj Evropi bila toplija i vlažnija.[5,6]

Watercolor ilustracija srpske ramonde: prizemna rozeta naboranih, dlakavih listova, ljubičasti čašasti cvjetovi sa tamnim prašnicima na tankim drškama i korijenje u pukotini krečnjaka
Porodica
Gesneriaceae, red Lamiales[7]
Životni oblik
zimzeleni višegodišnji hemikriptofit, raste u pukotinama stijena[3]
Visina
cvjetne drške 5 do 12 cm[5]
Cvjeta
kraj aprila do početka juna[5]
Svjetlo
sjena i polusjena, stijene okrenute ka sjeveru[3,5]
Nadmorska visina
200 do 1950 m[3]
Suša
preživi pad relativnog sadržaja vode u listu ispod 10%[3]
Zaštita u Srbiji
strogo zaštićena divlja vrsta[8]
01

Kako izgleda srpska ramonda

Srpska ramonda nema stabljiku sa listovima: listovi su u prizemnoj rozeti, a cvjetovi rastu na drškama bez listića.[2,5] Od srodne Natalijine ramonde najlakše se razlikuje po listu klinasto suženom u osnovi, čašastom cvijetu i tamnim prašnicima.[2]

Rozeta srpske ramonde u pukotini stijene sa mahovinom i starim osušenim listovima

Rozeta i korijen

Zimzelena rozeta.[3,9] Stari, odumrli listovi ostaju na biljci i trunu ispod nje, pa se njihove hranljive materije vraćaju biljci. Korijenje se grana duboko u šupljine stijene, a gljive u korijenu (mikoriza) pomažu da dođe do vode i minerala.[3]

višegodišnja, dugovječnaspor rast
List srpske ramonde, naborano lice i dlakavo naličje

List

Uzak, obrnuto jajast list, klinasto sužen u osnovi, nepravilno i ponekad duboko zupčast.[1] Lice je naborano i obraslo kratkim bijelim dlakama, a naličje i drška dugim smeđim dlakama.[2] Drška lista je vrlo kratka i debela.[5]

4 do 7 cm dužine2 do 3,5 cm širine
Cvijet srpske ramonde spreda, ljubičasta čašasta krunica sa tamnim prašnicima

Cvijet

Krunica je čašasta, sa uzdignutim režnjevima, a cvijet je obično petodjelan.[1] Ljubičasta je ili ružičastoljubičasta, sa žutosmeđim dlačicama u osnovi režnjeva[5], rijetko bjeličasta.[10] Prašnika ima koliko i režnjeva krunice i vire iz cvijeta.[2] Prašnici su tupi i tamnoljubičastoplavi.[1,5]

prečnik 2,5 do 3,5 cmprašnici oko 2,5 mm
Cvjetna drška srpske ramonde sa čašicom, cvijetom i mladom čahurom

Drška, čašica i plod

Iz svake rozete raste po nekoliko cvjetnih drški, svaka sa jednim do tri cvijeta.[5] Drška nema listiće.[2] Čašica je razdijeljena skoro do osnove, sa tupim režnjevima.[5] Plod je čahura, mnogo duža od čašice[2], sa rijetkim žljezdanim dlakama.[5]

drške 5 do 12 cmčahura oko 10 mm
02

Fotografije iz prirode

Fotografije iz Srbije i Grčke, uz jednu biljku iz alpske botaničke bašte i staru botaničku tablu. Za svaku je naveden autor i licenca.

Klik na fotografiju otvara je u punoj veličini sa potpisom autora i licencom. Sve fotografije su pod licencama koje dozvoljavaju i komercijalnu upotrebu.

03

Biljka koja se osuši i oživi

Ljeti i rano u jesen, kad nastupe suša i vrućina, srpska ramonda se osuši i prelazi u anabiozu, stanje skoro potpuno zaustavljenog metabolizma. U proljeće, kasnu jesen, pa i zimi, ponovo je zelena.[3] Cikluse sušenja i oživljavanja prolazi više puta godišnje.[3]

Ista rozeta srpske ramonde dva puta: lijevo osušena, sa listovima savijenim prema unutra i smeđim dlakavim naličjem, desno oživljena, zelena i raširena, sa cvjetovima

Suva biljka (anabioza)

Od pune vlažnosti do potpuno suvog stanja treba joj oko 15 dana. Prvih 7 do 10 dana vodu gubi sporo, a onda naglo, dok relativni sadržaj vode u listovima ne padne ispod 10%.[3] U jednom ogledu relativni sadržaj vode u listovima pao je za 15 dana bez zalivanja na 5,9%.[11]

Oživljena biljka

Poslije zalivanja potpuno obnovi rad ćelija za jedan dan.[4] Za oko 48 sati sadržaj vode se vrati na normalu, a fina popravka ćelija traje do šest dana.[3] U ogledu se relativni sadržaj vode za 72 sata zalivanja vratio na 94,7%.[11]

Ramonde su homeohlorofilne biljke uskrsnuća: kad se osuše, ne gube hlorofil i građu hloroplasta, pa se brzo vrate u rad.[3,4] Biljke koje mogu da izgube 90 do 98% vode i da mjesecima prežive bez trajnog oštećenja rijetke su među biljkama sa sudovima.[4]

Pri sušenju biljka pravi 22 zaštitna LEA proteina, uglavnom dehidrine, i mijenja građu ćelijskog zida.[4] U listovima su saharoza i polifenolni glikozid mikonozid zastupljeni u skoro jednakim količinama, bez obzira na to koliko je vode u biljci.[13]

Isti mehanizmi pomažu joj i zimi: na -10 °C biljka se dehidrira od smrzavanja, a poslije se potpuno oporavi.[14]

Porodica Gesneriaceae je uglavnom tropska i suptropska. Ramonde su među rijetkim biljkama uskrsnuća u umjerenom pojasu sjeverne polulopte i preživljavaju i vruće ljeto i zimu sa mrazom.[3] Zato su važan model za istraživanje otpornosti na sušu, sa ciljem da se jednog dana poboljša otpornost useva.[4]

Rozeta srpske ramonde i mladi ponik u jastučiću mahovine na krečnjačkoj stijeni

Mahovina kao kolijevka

Mahovina i stari listovi ispod rozete čuvaju vlagu i štite korijen, a u njima niču i rastu mlade biljke.[3]

04

Kada cvjeta srpska ramonda

Srpska ramonda cvjeta od kraja aprila do početka juna[5], a plodovi sazrijevaju u maju i junu.[10] Ljeti i rano u jesen obično je suva, a u proljeće, kasnu jesen i zimu zelena.[3]

Cvjetanje
Zeleni listovi
Plod sazrijeva
Suva faza (anabioza)

Svjetlija nijansa = moguće, ali rjeđe (rano ili kasno u sezoni, zavisno od visine i izloženosti). Klik na mjesec filtrira i kartu ispod.

Nalazi na Balkanu po mjesecu (GBIF, n = 167)
JFMAMJJASOND

Broj nalaza pokazuje i kad ljudi najčešće fotografišu biljku, a to je vrijeme cvjetanja. Ljeti, kad je biljka suva, nalaza je malo. Zato je ovo dobar pokazatelj cvjetanja na Balkanu, ali ne i tačan kalendar.

05

Rasprostranjenost srpske ramonde na Balkanu

Svaka tačka je zabilježen nalaz iz GBIF-a, globalne baze podataka o biodiverzitetu. Pomjeri klizač ili klikni mjesec u kalendaru iznad i karta će pokazati samo nalaze iz tog mjeseca.[15]

Nalazi po zemlji

Ukupno 168 georeferenciranih zapisa. Klik na zemlju zumira kartu.

  • Grčka88
  • Albanija32
  • Srbija24
  • Crna Gora19
  • Sjeverna Makedonija3
  • Bugarska2

Prirodni areal

Raste samo na Balkanskom poluostrvu. Kew baza navodi Albaniju, Bugarsku, Grčku i sjeverozapadni Balkan.[16] Najviše je ima u slivu Jadranskog mora: Albanija, južna i jugoistočna Crna Gora, zapadna Sjeverna Makedonija, jugozapadna Srbija sa zapadnim i jugozapadnim Kosovom i sjeverozapadna Grčka. Manje je ima u slivu Crnog mora (jugozapadna, istočna i sjeveroistočna Srbija, sjeverozapadna Bugarska) i Egejskog mora.[6] U Grčkoj raste uglavnom u Epiru, a u Bugarskoj samo u zapadnom Predbalkanu, na 350 do 900 m.[5,10]

Šta karta pokazuje (i šta ne)

Malo tačaka znači da je biljka slabo zabilježena, a ne obavezno da je rijetka. Na Kosovu GBIF nema nijedan nalaz, iako vrsta tamo raste.[15,6] Tačke na koje se može kliknuti su samo zapisi pod otvorenim licencama (CC0 i CC BY), a sloj sa svim nalazima iscrtava sam GBIF.

06

Gdje raste srpska ramonda

Srpska ramonda raste u sjenovitim pukotinama krečnjačkih stijena[1], gotovo uvijek na strmim stranama okrenutim ka sjeveru, u klisurama, kanjonima i planinskim jarugama.[3,6] U Srbiji je ima i u Jelašničkoj i Sićevačkoj klisuri, gdje raste zajedno sa Natalijinom ramondom.[3]

Sjenovita krečnjačka klisura sa šumom crnog graba i rozetama srpske ramonde u pukotinama stijena obraslih mahovinom

Za razliku od Natalijine ramonde, koja podnosi toplija, suvlja i izloženija mjesta, srpska ramonda voli vlažnija mjesta zaklonjena grmljem i drvećem ili šumski hlad.[3] Raste samo na krečnjaku.[6]

U Grčkoj raste u submediteranskim šumama, uz bjelograbić, crni grab, crni jasen, širokolisnu zeleniku i prnar, obično ispod 1600 m.[5] Ukupni raspon je od 200 do 1950 m.[3] Na Balkanu GBIF ima visinu za samo 10 nalaza, pa grafikon po visini treba čitati oprezno.[15]

Tlo je plitko, organsko-mineralno i prekriveno gustom mahovinom koja drži vodu. Korijenje se grana duboko u šupljine stijene.[3] Tokom ledenih doba ramonde su se povukle sa visokih planina u zaklonjene klisure i kanjone, gdje su uslovi blaži i stabilniji.[3]

Svjetlosjena do polusjena
duboka sjenapuno sunce
Vlažnost tlavlažno, ljeti suvo
suvomokro
Hranljive materijeplitko tlo u pukotini
siromašnobogato
Reakcija tlakrečnjak, bazno
kiselobazno
Nadmorska visina nalaza na Balkanu (GBIF, 10 zapisa sa visinom)
0-200 m2
200-400 m3
400-600 m0
600-800 m1
800-1000 m1
1000-1200 m1
1200-1400 m1
1400-1600 m0
1600-2000 m1
07

Srpska ramonda u prirodi i botaničkim baštama

Srpska ramonda se ne vadi iz prirode: u Srbiji je strogo zaštićena.[8] Lako se gaji u botaničkim baštama, posebno u vlažnim i sjenovitim kamenjarima.[5]

Gdje vidjeti srpsku ramondu

U jugoistočnoj Srbiji u Jelašničkoj i Sićevačkoj klisuri, gdje raste zajedno sa Natalijinom ramondom.[3] U Grčkoj u Nacionalnom parku Sjeverni Pind, u klisurama Vikos, Aoos i Vojdomatis.[5] Najljepša je od kraja aprila do početka juna.[5]

Ne berite

Za strogo zaštićene vrste zabranjeno je korišćenje, uništavanje i svaka aktivnost koja ugrožava vrstu i stanište, osim uz dozvolu ministarstva.[8]

Botaničke bašte

Za istraživanja se biljke iz prirode gaje u Botaničkoj bašti „Jevremovac“ u Beogradu.[6] U bašti joj odgovara vlažan i sjenovit kamenjar.[5]

Iz sjemena u laboratoriji

Razvijena je metoda razmnožavanja u kulturi tkiva iz sjemena i lista. Tako dobijene biljke mogu se čuvati na 4 °C duže od 12 mjeseci.[17] U prirodi se razmnožava sjemenom i vegetativno.[10]

Srodna vrsta u vrtu

Za Natalijinu ramondu RHS savjetuje umjereno plodno, humusno, vlažno ali propusno tlo u polusjeni, i razmnožavanje sjemenom ili lisnim reznicama početkom jeseni. Otporna je na mraz (H5).[18]

Štetočine i problemi

  • U prirodi joj prijete požar koji bi uništio drveće i grmlje koje je zaklanja i jača ispaša. Povremenu i blagu ispašu podnosi.[5]
  • U Bugarskoj prijete promjene klime (manje kiše, presušivanje potoka ljeti), ruderalizacija i mala, izolovana staništa.[10]
  • Ima malu genetičku raznovrsnost unutar populacija, jer su populacije male i izolovane.[6] Zbog toga, dugog života odraslih biljaka i osjetljivog ponika može biti osjetljiva na promjene klime.[3]
  • Kod Natalijine ramonde u vrtu se javljaju puževi, a bolesti uglavnom nema.[18]
08

Srpska i Natalijina ramonda: kako ih razlikovati

Na Balkanu rastu dvije ramonde, a treća u Pirinejima. Ključ je u listu, obliku krunice i boji prašnika.[2] Amblem Dana primirja je Natalijina ramonda, ne srpska.[22,2]

Srpska ramonda (Ramonda serbica), watercolor ilustracija

Srpska ramonda

Ramonda serbica

  • List klinasto sužen u osnovi, nepravilno i ponekad duboko zupčast.[1]
  • Krunica čašasta, sa uzdignutim režnjevima.[2]
  • Prašnici tamnoljubičastoplavi.[2]
Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae), watercolor ilustracija

Natalijina ramonda

Ramonda nathaliae

  • List jajast do skoro okrugao, odsječen u osnovi, cijelog ili blago zarezanog ruba, na dršci od 1 do 4 cm.[19]
  • Krunica ravno raširena, obično sa 4 režnja, lila do ljubičasta sa narandžastožutom sredinom; prašnici žuti.[19]
  • Raste uglavnom u slivu Egejskog mora, i na serpentinitu.[6]
Pirinejska ramonda (Ramonda myconi), watercolor ilustracija

Pirinejska ramonda

Ramonda myconi

  • Raste samo u Pirinejima i susjednim planinama sjeveroistočne Španije.[20]
  • Prašnici 3 do 4 mm, kratko ušiljeni, žuti; vrat tučka 5 do 7 mm.[2,20]
  • Krunica 3 do 4 cm, ravno raširena, tamnoljubičasta sa žutom sredinom.[20]
Hibridna ramonda sa ljubičastim cvjetovima, od kojih neki imaju šest latica
Hibridi

Hibridi sa Natalijinom ramondom

Natalijina ramonda je diploid (2n = 48), a srpska heksaploid (2n = 144). Zajedno rastu samo na dva mjesta, u Jelašničkoj i Sićevačkoj klisuri u jugoistočnoj Srbiji, i tu se ukrštaju.[3] Lokaliteti Radovanski kamen i Oblik udaljeni su 6 do 7 km.[6]

Većina hibrida su tetraploidi (2n = 96), sa brojem hromozoma između roditelja. Na terenu ih je teško razlikovati, posebno od srpske ramonde, jer od nje nose tri četvrtine nasljednog materijala. Hibridi imaju vrlo raznolik polen i 2 do 3 puta sitnije sjeme, koje slabo klija (oko 1%).[3]

Genetička analiza je pokazala da se geni dvije vrste miješaju samo tamo gdje rastu zajedno. U te dvije populacije nađeni su oblici od diploida do više od oktoploida, a neke biljke vjerovatno nastaju povratnim ukrštanjem hibrida sa roditeljima. Kod jednog takvog hibrida neki cvjetovi imaju šest latica.[6]

Podvrste nema. Oblik longipetiolata Gajić (1973) danas se vodi kao sinonim vrste.[21]

09

Upotreba i bezbjednost

U provjerenim izvorima nema podataka o upotrebi srpske ramonde u ishrani ni u narodnoj medicini, ali je važna za nauku.

Edukativni sadržaj, nije savjet za ishranu, liječenje ni branje. Više u dnu stranice.

Model za nauku

Kao endem i tercijarni relikt, srpska ramonda je odličan model za proučavanje otpornosti na isušivanje. Cilj takvih istraživanja je i bolja otpornost useva na sušu.[4]

U listovima ima neobično mnogo fenolnih kiselina, najviše hlorogenske, protokatehinske i p-hidroksibenzojeve.[3] Glavni šećer je saharoza, a glavna organska kiselina oksalna.[3]

Jestivo i ljekovito

  • U provjerenim izvorima nismo našli podatke o jestivoj ni ljekovitoj upotrebi. Ne jedite je i ne koristite je kao lijek.
  • Podatke o otrovnosti za ljude i kućne ljubimce nismo našli u provjerenim izvorima.
  • Strogo je zaštićena: bez dozvole ministarstva zabranjeno je njeno korišćenje i uništavanje.[8]

U bašti

Ramonde su zimzelene trajnice sa rozetama naboranih, dlakavih listova i cvjetovima kasno u proljeće i rano ljeto.[9] Srpska ramonda se lako gaji u botaničkim baštama, u vlažnim i sjenovitim kamenjarima.[5] Biljke za baštu nikad ne uzimajte iz prirode.[8]

10

Da li je srpska ramonda ugrožena: status zaštite

Srpska ramonda je strogo zaštićena po evropskim propisima i u zemljama gdje smo status provjerili. U Bugarskoj je ugrožena (EN), u Grčkoj ranjiva (VU), a na globalnoj IUCN listi nije ugrožena (LC).[10,5,27] Prijete joj požar, jača ispaša i promjene klime.[5,10]

PodručjeStatusDetalji
SrbijaStrogo zaštićenaPrilog I Pravilnika o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva (Sl. glasnik RS 5/2010, 47/2011), pod imenom „srpska ramondija“. Zabranjeno je korišćenje, uništavanje i svaka aktivnost koja ugrožava vrstu i njeno stanište, osim uz dozvolu ministarstva.[8]
Hrvatska, Bosna i Hercegovina, SlovenijaNe raste prirodnoIzvori o rasprostranjenosti ne navode ove zemlje.[1,6] Nema je ni u Pravilniku o zaštićenim vrstama ni na Crvenoj listi flore Federacije BiH.[23,24]
BugarskaCrvena knjiga: Ugrožena (EN)Crvena knjiga Bugarske: kategorija EN. Zaštićena po Zakonu o biološkoj raznovrsnosti, a nalazišta su u mreži Natura 2000.[10]
GrčkaCrvena knjiga: Ranjiva (VU)Crvena knjiga rijetkih i ugroženih biljaka Grčke (2009): kategorija VU po kriterijumu D2, zbog vrlo malog područja. U Grčkoj ima procijenjenih 8.000 do 10.000 biljaka, a Nacionalni park Sjeverni Pind je u mreži Natura 2000.[5]
Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Albanija, KosovoNije provjerenoZakonske akte za ova područja još nismo pročitali iz primarnog izvora. Status dopunjavamo kad ga provjerimo.
Evropska unijaStroga zaštita (Aneks IV)Aneks IV(b) Direktive o staništima 92/43/EEZ, vrste od interesa Zajednice kojima je potrebna stroga zaštita.[25] Važi u Grčkoj i Bugarskoj.
Bernska konvencijaStrogo zaštićena flora (Dodatak I)Dodatak I (strogo zaštićene biljne vrste), od izmjene usvojene 6. decembra 1991, na snazi od 7. marta 1992.[26]
Svijet (IUCN)Najmanja briga (LC)Globalna procjena na IUCN Crvenoj listi je LC, prema podacima GBIF-a.[27]

Zakoni se mijenjaju. Prije bilo kakvog sakupljanja ili istraživanja u prirodi provjerite važeći propis i potrebnu dozvolu kod nadležnog ministarstva.

11

Ko je opisao srpsku ramondu: taksonomija

Srpska ramonda pripada redu Lamiales, istom redu u kojem su maslina, jorgovan, nana i afrička ljubičica.[28]

  1. CarstvoPlantaebiljke
  2. RazdioTracheophytavaskularne biljke[7]
  3. KlasaMagnoliopsidaskrivenosjemenice, dvosupnice[7]
  4. RedLamialesisti red kao maslina, jorgovan i nana[28]
  5. PorodicaGesneriaceaeuglavnom tropska porodica[3]
  6. RodRamonda Rich.četiri vrste[29]
  7. VrstaRamonda serbica PančićFlora Kneževine Srbije, 1874[30]

Opisao ju je Josif Pančić 1874. godine u djelu Flora Kneževine Srbije (Flora Principatus Serbiae).[30] Tipski primjerak, koji je Pančić sakupio kod Zlota u istočnoj Srbiji, čuva se u herbarijumu u Beogradu (BEOU).[5] Rod nosi ime francuskog botaničara Louisa Ramonda de Carbonnièresa, istraživača Pirineja.[31]

Sinonimi su Chaixia serbica (Pančić) O.Schwarz (1939) i R. serbica f. longipetiolata Gajić (1973).[21] Kew baza danas u rod Ramonda stavlja i grčku Jankaea heldreichii, kao R. heldreichii.[29]

Starije flore navode 2n = oko 96 hromozoma.[1,5] Novija istraživanja 18 populacija pokazala su da je uglavnom heksaploid (2n = 6x = 144), a u jednoj populaciji iz Crne Gore nađene su i oktoploidne i dekaploidne biljke. Osnovni broj hromozoma u rodu je visok (x = 24), pa su i diploidne ramonde vjerovatno drevni poliploidi.[3]

12

Zanimljivosti o srpskoj ramondi

Nije cvijet Dana primirja.Amblem Dana primirja u Srbiji je Natalijina ramonda u kombinaciji sa Albanskom spomenicom[22], srodna ali druga vrsta.[2]

Šest garnitura hromozoma.Srpska ramonda ima 144 hromozoma, šest garnitura po 24, a Natalijina samo 48.[3]

Holesterol kao ljepilo.U membranama ćelija srpske ramonde glavni sterol je holesterol, kojeg se pri sušenju skupi dvostruko više i koji membranu drži stabilnom.[3]

Šest latica.Kod nekih hibrida sa Natalijinom ramondom višeg stepena ploidije pojedini cvjetovi imaju šest latica.[6]

Hiljade u Pindu.U oblasti Konice i klisurama Aoosa i Vojdomatisa 2006. izbrojano je 5.000 do 6.000 biljaka, a u cijeloj Grčkoj ih je procijenjeno 8.000 do 10.000.[5]

Preživi i led.Na -10 °C biljka se dehidrira od smrzavanja, a potom potpuno oporavi fotosintezu, slično kao poslije suše.[14]

13

Česta pitanja

Gdje raste srpska ramonda?

Raste samo na Balkanskom poluostrvu[16,6], u sjenovitim pukotinama krečnjačkih stijena, najčešće na sjevernim stranama klisura i kanjona.[1,3] U Srbiji je ima i u Jelašničkoj i Sićevačkoj klisuri, gdje raste zajedno sa Natalijinom ramondom.[3]

Koja je razlika između srpske i Natalijine ramonde?

Srpska ramonda ima list klinasto sužen u osnovi, čašastu krunicu sa uzdignutim režnjevima i tamnoljubičastoplave prašnike.[1,2] Natalijina ima jajast do skoro okrugao list odsječen u osnovi, ravno raširenu krunicu, obično sa 4 režnja, i žute prašnike.[19]

Da li je srpska ramonda cvijet Dana primirja?

Nije. Amblem Dana primirja u Srbiji je Natalijina ramonda u kombinaciji sa Albanskom spomenicom[22], srodna ali druga vrsta.[2]

Kako srpska ramonda oživi poslije sušenja?

Ljeti, u suši i vrućini, osuši se i pređe u anabiozu, a pri tom zadrži oko polovine hlorofila.[3] Kad dobije vodu, za jedan dan potpuno obnovi rad ćelija[4], a za oko 48 sati sadržaj vode se vrati na normalu.[3]

Da li je srpska ramonda ugrožena i smije li se brati?

U Srbiji je strogo zaštićena: bez dozvole ministarstva zabranjeno je njeno korišćenje i uništavanje.[8] U Bugarskoj je ugrožena (EN), u Grčkoj ranjiva (VU), a na globalnoj IUCN listi nije ugrožena (LC).[10,5,27]

Ko je otkrio srpsku ramondu?

Opisao ju je Josif Pančić 1874. u djelu Flora Kneževine Srbije.[30] Tipski primjerak, koji je sakupio kod Zlota u istočnoj Srbiji, čuva se u herbarijumu u Beogradu.[5]

14

Izvori

Svaka tvrdnja na stranici ima oznaku izvora. Posljednja provjera: 19. 11. 2026.

Prikaži izvoreSakrij izvore (31)
  1. Flora Europaea: Ramonda serbica, opis vrste. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/03C287E6FEBE5429E9CF6996F5CF1122
  2. Flora Europaea: rod Ramonda, opis i ključ za vrste. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/03C287E6FEBE5429EEC16AA8FA311FF6
  3. Rakić T. i sar. (2014): Resurrection plants of the genus Ramonda: prospective survival strategies, Frontiers in Plant Science 4: 550. Frontiers / PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC3887321/
  4. Vidović M. i sar. (2022): Desiccation tolerance in Ramonda serbica Panc.: an integrative transcriptomic, proteomic, metabolite and photosynthetic study, Plants 11. MDPI / PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9104375/
  5. Panitsa M. (2009): Ramonda serbica, u: Phitos, Constantinidis i Kamari (ur.), The Red Data Book of Rare and Threatened Plants of Greece (E-Z). Hellenic Botanical Society, preko Plazi. https://treatment.plazi.org/id/9E288790FECDFED698C7367CFA35FC49
  6. Lazarević M. i sar. (2022): Genetic variability in Balkan paleoendemic resurrection plants Ramonda serbica and R. nathaliae across their range and in the zone of sympatry, Frontiers in Plant Science 13: 873471. Frontiers / PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9096497/
  7. GBIF Backbone Taxonomy: Ramonda serbica Pančić 1874. GBIF. https://www.gbif.org/species/6365085
  8. Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva (Sl. glasnik RS 5/2010, 47/2011). Ministarstvo zaštite životne sredine Republike Srbije. https://www.ekologija.gov.rs/sites/default/files/old-documents/I_Prirodni_resursi/1._Usvojeni_propisi/1.3._Pravilnici/PRAVILNIK-o-proglasenju-i-zastiti-zasticenih-vrsta.pdf
  9. Ramonda serbica, Serbian phoenix flower (opis roda). Royal Horticultural Society. https://www.rhs.org.uk/plants/14329/ramonda-serbica/details
  10. Vladimirov V.: Ramonda serbica, Red Data Book of the Republic of Bulgaria, tom 1. Bugarska akademija nauka. http://e-ecodb.bas.bg/rdb/en/vol1/Ramserbi.html
  11. Gashi B. i sar. (2013): Chlorophyll fluorescence imaging of photosynthetic activity and pigment contents of the resurrection plants Ramonda serbica and Ramonda nathaliae during dehydration and rehydration, Physiol Mol Biol Plants 19: 333-341. PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/24431502/
  12. Ramonda serbica. The Gesneriad Society, Gesneriad Reference Web. https://gesneriads.info/?p=14094
  13. Gođevac D. i sar. (2022): Metabolomics study of the desiccation and recovery process in the resurrection plants Ramonda serbica and R. nathaliae, Phytochemical Analysis 33: 961-970. PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35702035/
  14. Mihailova G. i sar. (2023): Acquisition of freezing tolerance of resurrection species from Gesneriaceae, a comparative study, Plants 12: 1893. MDPI / PMC. https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10180725/
  15. GBIF occurrence search: Ramonda serbica, preuzeto 2026-11-19. GBIF.org. https://www.gbif.org/occurrence/search?taxon_key=6365085
  16. WCVP: rasprostranjenost Ramonda serbica po TDWG regionima. Royal Botanic Gardens, Kew. https://api.gbif.org/v1/species/207156394/distributions
  17. Gashi B. i sar. (2015): Micropropagation and in vitro conservation of the rare and threatened plants Ramonda serbica and Ramonda nathaliae, Physiol Mol Biol Plants 21: 123-136. PubMed. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/25648356/
  18. Ramonda nathaliae. Royal Horticultural Society. https://www.rhs.org.uk/plants/14327/ramonda-nathaliae/details
  19. Flora Europaea: Ramonda nathaliae. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/03C287E6FEBE5429E9C06F5EF665137A
  20. Flora Europaea: Ramonda myconi. Plazi. https://treatment.plazi.org/id/03C287E6FEBE5429E9CD6D62F8771521
  21. World Checklist of Vascular Plants (WCVP): Ramonda serbica Pančić 1874. Royal Botanic Gardens, Kew, preko GBIF-a. https://www.gbif.org/species/207156394
  22. Obeležen Dan primirja (11.11.2012): amblem od Natalijine ramonde i Albanske spomenice. Ministarstvo odbrane Republike Srbije. https://www.mod.gov.rs/eng/4277/obelezen-dan-primirja-4277
  23. Pravilnik o strogo zaštićenim i zaštićenim vrstama (Sl. novine FBiH 21/2020). FAOLEX. https://faolex.fao.org/docs/pdf/bih204206.pdf
  24. Crvena lista flore Federacije Bosne i Hercegovine (2013). Federalno ministarstvo okoliša i turizma. https://fmoit.gov.ba/wp-content/uploads/dokumenti/Crvena-lista-Flore-FBiH.pdf
  25. Direktiva Savjeta 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (prečišćen tekst 1.7.2013). EUR-Lex. https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:01992L0043-20130701
  26. Konvencija o očuvanju evropske divlje flore i faune i prirodnih staništa (Bern 1979): izmijenjen Dodatak I od 6.12.1991, Tractatenblad 1992 br. 112. Officiële Bekendmakingen (Nizozemska). https://zoek.officielebekendmakingen.nl/trb-1992-112.pdf
  27. IUCN Red List kategorija za Ramonda serbica (preko GBIF-a). GBIF / IUCN. https://api.gbif.org/v1/species/6365085/iucnRedListCategory
  28. Lamiales (unakrsna provjera). Wikipedia. https://en.wikipedia.org/wiki/Lamiales
  29. WCVP: prihvaćene vrste roda Ramonda Rich.. Royal Botanic Gardens, Kew, preko GBIF-a. https://www.gbif.org/species/207156345
  30. IPNI: Ramonda serbica Pančić, Fl. Serbiae 498 (1874). International Plant Names Index. https://www.ipni.org/n/382358-1
  31. Ramonda (plant) (unakrsna provjera). Wikipedia. https://en.wikipedia.org/wiki/Ramonda_(plant)

Fotografije

  • Ramonda serbica, Jelašnička klisura (1).jpg: Zerocool.marko, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Ramonda serbica, Jelašnička klisura (2).jpg: Zerocool.marko, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Ramonda serbica, Jelašnička klisura (3).jpg: Zerocool.marko, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Ramonda serbica, Jelašnička klisura (4).jpg: Zerocool.marko, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Ramonda serbica.JPG: Meneerke bloem, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Ramonda serbica1.jpg: Sir Wolf, Public domain, izvor
  • Ramonda serbica IMG 5851.jpg: Sdjurovic, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Ramonda serbica LazarevaStena.jpg: Dakiforever, CC BY-SA 4.0, izvor
  • Ramondia serbica 144-8765.jpg: M.S. del., J.N.Fitch lith., Public domain, izvor
  • Λουλούδι P5010060.jpg: Έλλη Άνθη, CC BY-SA 4.0, izvor

Podaci o nalazima

GBIF.org (2026-11-19), pretraga zapisa za taxonKey 6365085. Zbirni brojevi obuhvataju sve zapise; tačke za klik samo zapise pod CC0 i CC BY 4.0. Sloj gustine iscrtava GBIF map API.

Ilustracije

Watercolor ilustracije su napravljene uz pomoć vještačke inteligencije, prema fotografijama i istorijskim tablama u javnom vlasništvu, i provjerene naspram opisa iz izvora.